---

Procvjetala pustinja

O, kako su ljudi radoznali,
pitaju često, kome svoje
pjesme pišem?
Ko si, šta si, odakle si,
jesi li stvaran,
postojiš li negdje ti
Ili samo plod moje mašte si?

A ja šutim, i kroz njih gledam,
dok mi se pogled
u daljini gubi,
osmjehujem se jer znam
da samo rijetki osjetiti mogu
kako i mislima
može da se ljubi.

Eh, kad bi znali,
da moj si Aziz ti,
lutajući sanjar
što u bijeloj košulji
pustinjom hodi,
i da se sretosmo
nekad davno,
k'o glavni likovi
jednog romana,
pa od tog trena
“Slatko svetogrđe” tvoje,
milinom oplemeni
puste grudi moje.

Eh, kad bi znali svi
da moj Medžnun si ti,
što oganj vreli
u meni probudi,
i da mi pjesme pišeš i pjevaš,
a ja ti tepam:
“Hej, moj, pjesniče ludi…”

Ne znaju ljudi,
samo slute,
kako te svojim
rimama grlim ja
i da te skrivam u stihovima
Rumija, Hafiza,
Hajjama i Džamija…

I pitaju opet,
jesmo li se sreli u Perziji,
na brdovitom Balkanu
ili samo u mašti nas dvoje
i zašto baš Tebi, samo Tebi
posvećujem sve pjesme svoje?

Eh, kad bi znali svi,
da moj harf “Vav” si Ti,
i kako ljubav me tvoja okrijepi,
voda života sa usana tvojih
sjeme aška u meni natopi,
pa ono nabubri i proklija…

Eh, kad bi znali ljudi,
koliko sam Bogu zahvalna
što te imam ja…

Ne znaju ljudi,
da ja nekad bijah pustinja
koja od Tvoje ljubavi
oživi i procvjeta.

Una i Dunav

Jedna i jedina
nadaleko poznata
k'o suza čista
evropska ljepotica sam prava,
kosa mi je zalena
kao majska trava.

Hladna i divlja,
pa pitoma, mila,
malo krivudava
sanjam i maštam o
zagrljaju plavog Dunava.

Šaljem mu pozdrave po Savi,
O, tako bih voljela
da mu se u zagrljaj
ja predam sva
a Kalemegdan stari
nek’ nam stražu čuva.

Vijekovima maštam
Dunav me grli, mazi,
obuhvata oko struka,
tiho je, zrikavci se čuju,
noć smjenjuje zora,
a onda isprepletanih prstiju
tečemo skupa do Crnoga mora.

Teci lijepa Savo,
ponesi mu čežnju srca moga,
šapni mu moja maštanja sva,
reci da smaragdnozelena,
jedna i jedina Una,
čezne za plavetnilom i zagrljajem velikog Dunava.

---

---

Majska ruža i jorgovan bijeli

Majska ruža i
jorgovan bijeli,
nekad’ davno
u snu su se sreli.

U prolazu, u snu,
jorgovan je bio,
u pupoljak ruže
on se zaljubio.

Jorgovani drugi,
gledili su u nju,
žudili za časom
u kom bi je sreli,
ali majskoj ruži
od svih jorgovana
najdraži je bio,
mirisni i nježni,
taj jorgovan bijeli.

U snu se jorgovan
oko ruže svio,
za oštro joj trnje,
nije ni mario.

Granama je svojim
nježno milovao,
mirisom joj opojnim
latice mirio,
dok proljetni vjetrić
oko njih pirio…

Nikada se nisu
u stvarnosti sreli,
al’ se u snu, eto, oni zavoljeli.
Majska ruža zaljubljena čezne,
a i o njoj mašta,
taj jorgovan bijeli.

Veli oštro trnje:
“Hajd’ ne luduj ružo,
majska ljepotice,
od rosnih će suza
ostarit ti lice.
Man’ se ružo, ljepotice,
bijelog jorgovana,
zar si zaboravila,
da za drugoga, ružo,
ti si obećana?”

I Sunce je pitalo:
“Što si lica blijeda
majska ružo ti?
Zar zbog jednog sna
da ti bijeli jorgovan
srce osvoji?”

Odgovara ruža,
majska ljepotica:
“Ne pitaj me Sunce,
što sam blijeda lica.
Ne grd’ te me trnje,
vjerni čuvari ljepote moje.

Sudbinski je sanak,
vjerujte mi bio,
u njemu je jorgovan,
meni omilio.
I nismo se nikad
u stvarnosti sreli,
al’ ja za njim čeznem,
svoj život cijeli,
a i mene sanja
moj jorgovan bijeli.

Nego, Sunce, milo,
ogrij jače ti,
obasjaj sve jako,
ti u punom sjaju,
da se ruža, majska
ljepotica tužna
i jorgovan bijeli
sretnu i na javi
u mirisnom maju.”

April i ramazan

Sastali se april i ramazan,
dolutaš u misli
kao da si pozvan,
pa još snijeg okitio
beharli grane,
eh, šta u sjećanje
sve može da stane…

Šeher, kandilji, mirisi lepina,
milozvuk ezana,
sjetih se eto
i studentskih dana…

I sjetna i sretna gledam
u aprilsku noć i pahulje bijele,
smjenjunu se emocije
čas tužne, čas vesele…

I kao jučer da je bilo,
jasno mi pred očima sve,
džabe čovjek zatrpa uspomene,
isplove opet na površinu one…

I vidim jasno, vidim sve
i šapate čujem zaljubljene…

U parku pod
izbeharalom granom,
skriva se dvoje
od aprilskog snijega…

Behar se kruni,
pahulje bijele
a njihove usne,
prvi put se srele…

Ona ga pita:
“Sanjam li?
Bajka?
Čarolija?
Ovo šta je?”

A on joj veli:
“Ne sanjaš mila,
sve je java,
čuješ li evo i zvuk ezana,
maštam o ovome
od kad te sretoh,
još od prošloga ramazana…

Moj Šems

Ne, ja ne plačem večeras
I ove suze u oku
nisu od sjete,
od čežnje i tuge
nisu, ne!
Pogled mi malo
zabljesnulo sunce
To melek samo
miluje mi srce.

I ovaj drhtaj moga tijela,
od hladnoće to je,
Od želje za tobom nije, ne
I ovo ime što mi se
na jeziku topi,
nije tvoje,
ne znam čije je…

Ne donosi mi
razvigorac mirise tvoje,
ne podsjeća me na tebe
ovo proljeće,
ne mirišu na tebe ni behar,
ni jorgovan, ni livadsko,
ni poljsko cvijeće.

I glas mi tvoj ne fali,
nisam poželjela
da ga čujem ne,
osmijeha ti se i ne sjećam,
zaboravila, sam, vjeruj, sve…

Ne maštam o tvojim rukama,
nisam se zaželjela
tvojih dlanova na svome licu.
Ne osluškujem više noćima
korake tvoje kako idu
niz moju ulicu.

Tvoje usne,
zar su ikad na mom čelu bile,
zar su nekad
sa usana mojih,
rujno vino pile?

Nisi u mojim mislima
Nisi mi želja vječita
Lijepo mi je bez tebe,
ne sjećam te se,
zaboravila sam, vjeruj, sve…

I jaka sam, prkosna, gorda,
sigurna da je prohujalo
sa vihorom sve…

I sve je dobro,
dok ne pročitaju
moje pjesme
i ne šapnu mi tiho:

“On je tvoj Šems, zar ne?”

Bilješka o autoru:

Ilda Arnautović, rođena 14.5.1980.godine u Kaknju. Osnovnu školu i Opću gimnaziju završila u rodnom mjestu. Pedagoški fakultet završava u Sarajevu, odsjek razredna nastava. Po zanimanju je profesorica razredne nastave. Živi i radi u rodnom grafu. Udata je i majka je troje djece. U svijet lijepe riječi, poezije i proze je upllovila još u ranom djetinjstvu, a javno se počinje baviti pisanjem u svojim četrdesetim godinama. Njene pjesme se nalaze u biše međunarodnih zbirki štampanih u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Srbiji i Sjevernoj Makedoniji. Na međunarodnom književnom natječaju u Hrvatskoj je osvojila 1. mjesto, svojom pjesmom “Jesenja pjesma”. Dobitnica je plakete. Musa Ćazim Ćatić i Certifikata Balkanske pjesničke unije. Njene radove su više puta objavljivali portali koji promovišu umjetnost i kulturu “Avlija” i “Lola”. Trenutno dovršava svoj književni prvijenac, zbirku ljubavne poeezije “Miris čežnje” koja svjetlost dana treba uglledati početkom jeseni. Njena pjesma Polje narcisa (Šar-planina) prevedena je na albanski i goranski jezik.

---