Hrvatski pjesnik,književni kritičar i urednik Antun Šoljan, rođen je 1932. godine u Beogradu. Gimnaziju i studije završio je u Zagrebu. Pored pisanja bavio se i uredništvom, pa je uredio nekoliko antologija, ukljucujući čuvenu antologiju “Sto najvećih djela svjetske književnosti”. Jedna od njegovih najpoznatijih pjesama je “Vukovarski arzuhal”. Umro je u Zagrebu 1993. godine.
Zbrka u kartoteci uspomena
Pred Kavkazom, na suncu, gospodin Kombol
pijucka svoju prijepodnevnu rakiju,
zatim zagladi rukom sijedu očinsku kosu
i odlazi na grmećem Kawasakiju.
Kad bih imao brod
Možda bi vrijedilo živjeti za taj brod
Ovjenčan mrežama morem krstariti
Na njemu živjeti na njemu stariti
I ostavivši ga djeci osnovati rod
Neustrašivih pomoraca vikinga argonauta
Pretopiti se polako u vjetar, sol i jod
(Barko, moja barko, što te more njiše)
U nedostatku polja ili broda
Možda bi dobro došlo imati kakvog boga
Možda nam ne bi trebala nikakva druga droga
Možda bi vrijedilo ustati s mačem kakvu zemlju osvojiti
I s cijelim svojim plemenom u usrdnoj molitvi
Na koljena pasti usred razbojišta
(Patrijarh, sijed i svečan, stoji sa zlatnim križem)
Ovako, nakon trideset godina, ne imajući ništa,
ako i jeste za me kakav brod, ukleto mu kormilo,
ako i jeste gdje kakvo polje, ono je Grobničko.
Mladost
Da budem svjež i mlad i pun života,
ko vesela i divlja dječja igra,
da budem svjež i bistar kao voda
i bestjelesno vitak poput tigra;
da obnavljam se bezbrojan ko ikra,
da narav smrtnu nikad ne odam,
da budem i živa i mitska čigra,
da znadem što je potpuna ljepota,
da kad me sretna neka stara žena,
što ipak nešto od starosti čeka,
poželi biti opet jednom mlada,
poželi biti lijepa kao nekad;
i hoteć da se ko djevojka nosi
crveno lišće zamrsi u kosi.
Dunjalučar 