Transformacija kao dio puta spoznaje
Živimo u svijetu ispunjenom herojskim filmovima u kojima se van naše budne pažnje transformacija glavnog lika dešava na samom početku priče (npr. Gama radijacijom Bruce Banner postaje Hulk, a Peter Parker ujedom pauka postaje Spiderman). Time je glavnom liku omogućeno aktivno djelovanje u društvu, i to u vidu borbe protiv negativca.
U bajkama i mitovima se čin transformacije (npr. Heraklovo ustoličenje na Olimp nakon njegove smrti ili u bajkama ustaljeni kraj sa plodonosnim ili srećnim brakom ili ulaskom u plemstvo glavnog lika) uobičajeno dešavao na kraju priče kao nagrada glavnome liku za uspješno izvršavanja teških poslova ili uspješno savladavanje nekog poduhvata.
Ako je vjerovati razmišljanjima iznesenim u Platonovoj Državi, stvarnost podražava umjetnost koliko i umjetnost podražava (ili makar ima težnju podržavati) stvarnost. Prateći tu ideju, ovom promjenom redoslijeda razvojnog puta glavnog lika su se uspostavila i drugačija očekivanja o putevima života, te umjesto aktivnog društva dobivamo pasivno jer se ljudi naviknu živjeti u svijetu gdje tek nakon neke transformacije mogu početi djelovati u svom životu, a ne da je ona rezultat napora.
Čin transformacije u svijetu, pa time i u životu pojedinca, igra značajnu ulogu, pogotovo ako se držimo Heraklitove maksime Jedina konstanta je promjena. Ali promjena, to što transformacija predstavlja, ne podrazumijeva nužno promjenu na bolje, već može biti i promjena na gore. Uobičajeno je bilo u antičkoj tradiciji da transformacija nekog lika predstavlja kaznu tom liku, i velik broj preobražaja je Ovidije opjevao u svom epu Metamorfoze. Apulej, numidijski pisac iz II stoljeća nove ere, je napisao također djelo Metamorfoza koje je poznatije kao Zlatni magarac. U njemu je Lucije greškom pretvoren u magarca i roman prati njegove avanture u magarčevom tijelu do njegovog povratka u svoj ljudski oblik.
Taj roman nije toliko popularan u opštoj kulturi, ali svoj spomen pronalazi i kod Umberta Eca u Romanu o ruži gdje se navodi u vladajućem shvaćanju transformacije u tom romanu, tj. Lucije je pretvoren u magarca kao kazna za njegovu znatiželju za magijom. Roman o ruži se dešava u srednjem vijeku, i ima smisla da bi monasi na tu transformaciju gledali kao na kaznu,.pogotovo što se radi o strogim hrišćanima koji su na sve magijsko gledali kao na nešto đavoljske. Lucije je htio da krišom iskoristi vještišičiju mast da se pretvori u pticu, a i radi toga je zaveo njenu služavku, pa je smisleno da je u hrišćanskoj tradiciji vladalo viđenje kazne. Također se na umu treba imati i pogled na svijet gdje se sve raspoređuje po vertikali koja ide od vrha (Boga) do dna (Đavla) gdje su životinje smještene ispod čovjeka, te takva perspektiva dodatno pojačava viđenje Lucijeve transformacije kao pad, kao gubitak, kao kaznu jer se svako udaljavanje od Boga smatra nepoželjnim.
Valja na umu imati da je prvobitna Lucijeva zamisao bila da se pretvori u pticu, te iako je ptica i dalje životinja, odnosno u vertikali se nalazi ispod egzistencije čovjeka, ona i dalje predstavlja kretnju ka nebesima, odnosno kretnju na vertikali koja se približava Bogu. Jedan od ključnih dijelova jungovske psihologije je suočavanja sa svojom sjenom, čin koji podrazumijeva kretnju psihe ka dolje; u rječniku hrišćanske perspektive je lično suočavanje sa svojim Đavlom, a u gnostičkoj perspektivi to je paralelno najčešćem herojskom poduhvatu: silaskom u Svijet mrtvih, podzemni svijet. Imajući na umu maksimu koju je i Jung navodio, a ona glasi Drvo čije krošnje sežu do nebesa mora imati korijenje do podzemlja, odnosno njeno tumačenje da je za penjanje na vertikalno nužno silaženje, shavaćanje Lucijeve transformacije kao kazne umanjuje značaj koju transformacija ima u Zlatnom magarcu: ona nije ono što je Lucije želio, već ono što je Luciju bilo nužno da proživi radi njegovog ustoličenja u Izidine i Ozirisove misterije na kraju romana.
U ovom romanu imamo dvije transformacije, onu na početku i onu na kraju, ali ona konačna je na kraju krajeva najbitnija. Tek nakon nje Lucije dolazi u Rim da aktivno djeluje u društvu; tokom svog života kao magarac se učio. U tijelu magarca je bez uplitanja mogao koristiti svoje magareće uši da zadovoljava znatiželju i da posmatra lošiju stranu ljudske prirode. Može se reći da je tokom svog silaska posmatra i boravak drugih pri dnu, a i u samom romanu kad je počeo da primjećuje prednosti svoje transformacije, a ne nedaće, počeo mu je i put bivati lagodniji. Fizička transformacija nije odmah dovela do mentalne/emotivne, ali ju je olakšala ili pak primorala. Shvaćati Zlatnog magarca onako kako su ga shvaćali monasi (Roman o ruži):
„Naravno, Apulej i Lukijan jesu krivi zbog mnogih zabluda, no ova basna u sebi pod koprenom onog što je u njoj izmišljeno sadrži i valjano naravoučenije, jer poučava koliko čoveka koštaju njegove vlastite pogreške, a držim i da priča o čoveku što se pretvorio u magarca aludira na metamorfozu duše koja zapada u greh.“
osljepjuje čovjeka od viđenja sopstvenog zla kao nečega sa čim se treba suočiti da ga može na kraju naučiti savladati i kontrolisati. Ono što se može smatrati Lucijevom greškom nije znatiželja kao znatiželja (ipak, znatiželja je prvi korak ka učenju), već znatiželja u naivnosti.
U konačnici, Zlatni magarac počinje kao savremeni herojski filmovi sa transformacijom kao okidačem radnje, ali za razliku od tih filmova, on završava sa bitnijom transformacijom, ona koja nastaje kroz napor lika i ona koja dolazi kao nagrada za utrošeni napor ili za savladane prepreke. Možda je Platon bio previše strog ka umjetnostima i možda prebačaj transformacije sa kraja na početak nije ključan za stanje društva, ali ipak kad se razmisli o transformaciji kao pojavi u životu, primjećuje se da se ona čeka umjesto da se na njoj radi.
U konačnici, u epizodi The Outside (engl. Vanjština) serije Guillermo del Toro's Cabinet of Curiosites prikazana je pojava koja je paralelna jednoj funkciji – okidaču radnje, a to je prepoznavanje nedostatka, sa tim da junak kreće u poduhvat ispunjenja nedostatka sa transformacijom koja podrazumijeva to ispunjenje. Reklame prepoznavaju (ali i nameću) nedostatak u nečemu, povezuje ga sa drugim pojavama i nameće svoj proizvod kao jedini način da se odigra transformacija potrebna za ispunjenje tog nedostatka. Publika koja je (opravdano ili neopravdano, zavisi od pojedinca do pojedinca) nezadovoljna svojim životom prihvati obećanja reklama da će samo njihov proizvod dovesti do (potrebne ili nepotrebne, opet zavisi od pojedinca do pojedinca i nije bitno u ovom eseju) transformacije koja će riješiti te probleme, a pri tom se zanemaruje tok priče kakav je bio u starijim medijima.
Šaljivi dodatak za kraj: U jednoj kineskoj bajki postoji i čin transformacije koji nije nagrada glavnom liku za ostvareni trud, već kazna ili opomena. Naime, u toj bajci glavni lik je bogataš koji želi naučiti pretvarati metale u zlato i tokom njene radnje ga više alhemičara prevari i on ostane bez bogatstva. Na kraju vrati bogatstvo, ali oćelavi.
Autor: Luka Bošković
Upute na tekst:
Apulej, Zlatni magarac, Beograd: Novo pokoljenje, 1954
Bahtin, Mihail, O romanu, Beograd: Nolit, 1989
Eco, Umberto, Ime ruže, Beograd: Plato 2008
Jung, Karl Gustav, Psihologija i alkemija, Zagreb: Tisak „Ognjen Prica“, 1984
Kušan, Ivan; Kušan, Jakša, Priče drevne Kine, Sarajevo: Narodna prosvjeta, 1958
Ovidije, Metamorfoze, Podgorica: ITP „Unireks“, 2007
Platon, Država, Beograd: Dereta, 2013
Prop, Vladimir Morfologija bajke, Beograd: Prosveta, 1982
Bilješka o autoru:
Luka Bošković je rođen 1997. godine u Sarajevu gdje je završio Treću gimnaziju. Studira dvopredmetno komparativnu književnost i informacijske znanosti na Filozofskom fakultetu u Sarajevu gdje je i predsjednik Studentske asocijacije Filozofskog fakulteta od 2019. godine. Njegove pjesme su izašle u međunarodnoj zbirci mladih autora Perom ispisujem dušu 3 u izdanju Kulture Snova, Zagreb i u almanahu Planeta poezije, Sarajevo. Dopisnik je web magazina Dunjalučara gdje povremeno objavljuje poglavlja romana Tanat, eseje i priče, kao i dopisnik online magazina Fenomenalno gdje objavljuje kratke tekstove o dijelovima i ljudima iz prošlosti . Objavljuje poeziju na svojoj FB stranici Lux Nocis-poezija i do sada ima napisanih i na FB stranici objavljenih preko 200 pjesama. Član je Mense BiH.
Dunjalučar 