Noge nas odnesoše u Šang tu
Noge nas odnesoše u Šang tu
Deset godina putničke prašine
Ostade daleko iza nas
Moj oče, putovasmo samo radosti
Radi, ono što u očima ostaje
Bistri je sjaj sa zvijezda
Bliskih tebi,
Gledam te sa znatne visine
Stjenovite tačke usnule uzesenjem
Dok na obali maleni dječak
Skupljaš kamenčiće
A ocean se smrtonosno
Valja prema tebi.
Promjenio sam se ili ostao nijem
Na tu tamu što se rasvjetljava,
Još uvijek dragi moj (oče)
Jedna smo poluga u nizu,
Duša izgubljena u promahi
Što duva između mnoštva
I još mi ni za korak nismo blizu
Na putovanju našem iza oceana
Iza mora naših zamišljanja.
Odreknimo se uzaludnih pokreta
Nisu te promjene evolucija
Samo jedno trpljenje mnogih
Naše kretanje je naše
Tvoje, moje, roda našeg svrha
Što ne prestaje da promiće
Kroz vrleti ove.
Put je popločan kostima duša
Gradovi su daleko ispred i iza nas,
Oče, tvoja je pamet jasna jednačina
Onoga biti i onoga moći
Prema krajoliku u dubokoj noći.
“Pakuj se” vrišti nebo
More odgovara “Ne” sa hridi
O koju se lome naše nade
Dok brojne melodije
Salijeću besprijekorne misli
Što se gomilaju u slobodi,
Rekoše ti u svojoj gorčini
“Sunce nikad ne zalazi”
A trajna je tama u umovima spavaća.
(Šang tu—ljetna rezidencija Kublaj Kana )
Ime
Meni je svejedno
Kojim te imenom dozivam
Sva su mi imena tvoja
U jednosti iskazana
Baš kao što je lijepa misao
Samo o tebi uzvišena ljepota
Ne primičem niti se odmičem
Time što središte si
U koje se utiče i iz kojeg
Ističe ime tvoje
Rabb ili Rahman
Putnici su neprolazni moga bića
Što treperi u imenima svim
U imenovanim oblicima jednog
O Sejide, duši daj prostora
Da udahne i izdahne mirise
Što se stvaraju i rastvaraju
Jednim i nedjeljivim bivanjem
U njegovom imenu.
Meni je svejedno
Koji je to put i koji slog
U kojem pravcu i iz kojeg
Izvire srca okrenutog u meni
Sejide, ono što se ne koleba
Niti se izgovara ostaje u središtu
Između gornje i doljnje veličine
Trajno ime postojanja.
Nebeski putnik
Kreni na put poljem sila
Kad put sam postaneš
Odroniš stjene iz svog uma
U prašinu što pored puta
Iz tvrde samovolje
Iz čistog neznanja
Mjesto rađanja i smrti
I jedne tačke postojanja.
Pokreni putniče moje nade
Da se nađemo udvojeni
U krajoliku mogućem
Gdje ujedno su zmije i cvjetovi
U tom parku samoće
Mogli bi prodbjeti noć
I u svitanje otvorit vrata
Kroz koja moramo proći,
Put će ostajati iza nas
U nama će narasti širine
Tama će nadvladavati svjetlo
A svjetlo uzdizati tamu
Sa nama će se umnožiti
Naše nepoznate vrline.
Nevidljivi vodič
Noć u duši dok dan je svjedok
a sunce ponoćno ne pokazuje se.
Sjever je gore u nebeske odaje zalazi,
kroz srce planete božanske majke
upućuje na put kojim treba poći
Nevidljivi vodič putnik Salik,
ni sjena ni dvojnik,
ukazuje na visine
kojima se može proći.
Ispred korača svjetlonošac,
lik njegov kao luča na moru,
dok bure se ne stišavaju
i prepreke nastaju i nestaju
pred njegovim znanjem plovidbe.
On svjetlosni vodič
nevidljiv a znan
prema sjeveru izbe me void
u zemlju Hulgariju
gdje ogledalo me gleda
mojim pogledom,
ja njega gledam njegovim okom
kroz koje Salik nevidljiv putuje.
Ogledah se u bistroj vodi
Ogledah se u bistroj vodi
U očima odraženog lika,
Ugledah grumen gline,
Tako svojstven meni.
Ne prepoznah se ne utrnuh
Dah sto se ne prostire ogledalom,
Ne trepnuh na zanos oblika
Kao da i nisam to ja
Nad skrivenom jasnoćom,
Možda to smrt gleda iz dubine
Bez žubora i znakova
Možda ništa i nema sem
Vodenog beskrajnog neba
I oblačića natrpanih oko lika.
Skrenuh pogled prema visinama
U koje odletiše ptice sa lica
Ogledanog u ogledalu.
Bilješka o autoru:
Sejad Durak, rođen u Banja Lućici 1953 godine, mjestu kod Grada Sokoca.Od prve godine života nastanjen u Sarajevu, gdje je završio osnovnu i srednju školu i studirao filozofiju i sociologiju na filozofskom fakultetu, ali zbog okolnosti koje su ga snašle nije završio. Ispisivanjem poezije počeo se baviti početkom sedamdesetih godina a predstavljanje i učenje o poeziji je činio i sticao po sarajevskim književnim klubovima.Svoje pjesme je objavljivao i objavio u mnogim jugoslavenskim listovima i časopisima za književnost.1984 je dobio jednu od nagrada na natjecanju u Stocu za mlađe pjesnike “Mak Dizdar.U periodu do prije rata u BiH nije uspio objaviti svoje pjesme a 2012 objavljuje u autorskom izdanju knjigu pjesama “Onaj koji čeka”,2014 štampan “Tragalac” a 2019 “Unutarnji posmatra”, napisao je jedanaest knjiga pjesama “Svirač u rog”,”Jabuka”,”Konak”,”Okovano nebo”,”Govor slika”,”Pjesme za Meku”,”Pjesme” i “Stanovnik”, u pripremi su mada neke davno napisane knjige: “Priče i pjesme za djecu”, priče za mlađe “Miha”, “Priče sa brda” sve čekaju bolja vremena za štampanje.Sada se bavi uređivanjem knjiga i pripremom knjiga za štampu, grafičkim dizajnom, modelovanjem i animacijom te slikanjem i ilustracijom.
Dunjalučar 