Poezija: Tarik Krajnović


Misevi i mravi

Jadni, bijedni
Miševi i mravi
Što kopaju po zgarištima i grobljima tuđih uspomena
Ama to je moje
Moja sreća, moja tuga
Moja radost i moja bol
Sve to sam ja
Moje je moje oko
I mojih zjenica sjaj
Moga oca i moje majke sin sam ja
Sve što je moje, moje je
I to nikom ne dam
Ni Suncu, ni Mjesecu
Jer samo Bog zna
Šta se u insanu krije
Njemu ne trebaju čarolije
Kao tebi meni malom i beznačajnom
O meni mudrolije



Ocu

Idemo jako
Idemo dalje
Ne mogu prošlost i tebe da izbrišu
Živim ja
Živis ti
Živimo kao podsjetnik da se može biti jak
Biti svoj
I biti plemenit
Idem dalje
Jer ti bi to htio
Nosim te u duši
Kao ti mene
Nekada davno
Na svojim ramenima

Život

Život
Kao nemirno more
Što talase nosi
U krila sudbini
Tminu da olakša
I đavolu oteža
Prihvati talase
I život i put
Što tražiš uzalud
Ono čega nema
A kraj tebe
Ljubav počiva
Uzmi je
I život uzmi
Samo nemoj
Tami se predati
Ona siječe
I siječe sreću
Ona i ljepoti kaže neću
Nemoj je voljeti ni ti
Neka sama od sebe
U peći svoje sujete izgori

Sokaci sreće

U sokacima sreće
Gdje me neće nesreće
Kuju planove lije
Da me makar loš glas bije
To nista neće značiti
Kada se osmijeh gradom šeta
Jer bila bi velika šteta
Glavu pogeti
I sreću svoju sahraniti
Neće me nesreće
Čak ni gorak ukus u ustima i ljuti
Pa šta to radite
Ne možete ništa ljudi

Bilješka o autoru:

Tarik Krajnović, rođen je 1991. godine u Brčkom. Živi u Brčkom. Diplomirani je politolog po struci. Hobiji su mu komentarisanje politike i pisanje poezije.