Beskrajan pad
Jedan cvijet
sprema se za posljednji
okret ka suncu.
Pogled orijentiran
ka nebu.
Umoran
strmoglavo pada na zemlju.
Prestao je da cvjeta.
Njegov miris
ostaje zauvijek s nama.
Cirkus
Igra mačevima
činila im je zadovoljstvo
sve dok oštrica nije
ostala u srcu akrobate.
Njegovo bijelo lice
poprimilo je boje
klaunovog odijela.
Galamu ljudi
nadjačao je
urlik lavova.
Publika pod šatorom
žonglirala je
životom i smrću.
Nepročitane poruke
Mjesec april.
Sunce skriveno
u dimu naše sudbine.
Poziv je završio.
Diši, ne drži dah
pod zagađenom vodom.
Ili je ljubav slijepa
ili na ovom ostrvu
ne postoji ništa.
Od okeana
ne primjećujem kap.
Strah
Hladnoća struji
venama boje leda.
Plave usne
boje strah
na bijelom platnu lica.
Ona šeta bijelim poljima
dok u sebi zaleđene skriva
ognjene misli.
Pješčani sat lagano curi.
Snalaženje
Kako opisati planinu
čije vrhove i prostranstva
ne možemo sagledati
jednim pogledom?
Tako je i emocije
teško iskazati onom jačinom
kojom pokušavaju izroniti
iz nas.
Možda nam treba kompas
za snalaženje u mislima
ili smo zalutale duše
koje umjesto mira
traže špilju spasa.
Smisao loših romana
Trunemo
u iluziji
života.
Noktima grebemo
izvlačimo se
iz vrtloga
smrti.
Na kraju priče
shvatamo
da glavni junaci
nismo bili mi.
Bilješka o autorici:
Anela Suljagić rođena je 10.10.2002. godine u Zenici gdje je završila Ekonomsku školu. Odmalena je pokazivala ljubav prema pisanoj riječi. Osim književnosti, bavi se umjetničkom fotografijom i sakupljanjem gramofonskih ploča. Na njeno stvaralaštvo utjecala je poezija Marka Tomaša, priče Darija Džamonje i djela Franza Kafke. Uzori u pisanju su joj Izet Sarajlić i Vesna Parun. Zbirka “Tinta bez traga” predstavlja početak njenog ulaska u svijet poezije, a motive za nju crpila je iz svakodnevnih situacija, sitnica koje čine dan, knjiga i muzike.
Dunjalučar 