Mermerna tamnica
Ništa nisam do mermerni blok
Težak i trom, suviše
Privučen tegobom gledaš moj jad
Dok pritisnut bolom vrištim sad
Tamnica ova teža mi od svega
Ni zamislit’ ne možeš tog tega
Što dušu goni i kosti lomi
Zemlju cijepa, ovo srce od soli
Iskleši me iz tamnice ove
Kakav god bio, poraze nove
Da prihvatim i zagrlim ja mogu
O, da l’ da dušu prepustim Bogu
Il’ Đavolu crnom što raduje se meni
Kao žeđ vodi, kao more stijeni
Uzmi klin, uzmi malj
Udri po tamnici, krši, lomi, komadaj
Sa grudi grijehe otkidaj
Oblik mi novi tijelu i duši daj
Jer ništa nisam do mermer ovaj
Negdje daleko…
Daleko negdje ti postojiš
Godinama kaniš da srce osvojiš
Čemu onda ta daljina hladna
Kad su nam tijela ljubavi gladna
Daleko negdje ti postojiš
A ponekad si mi previše blizu
U snovima na mojim vratima stojiš
I čekaš da otvorim, a da li se bojiš?
I kad me probudi iz čudesnog sna
Realnost nedraga i njena boja sva
Opet te na mojim vratima nema
I slutim da nam se ista tuga sprema
Na javi mi dođi, na vrata zalupaj
Evo ti ključ, pa srce otključaj
I kad se otvori, a odavno je trebalo
Vidjećeš ono što je godinama čuvalo
Čuvalo ljubomorno za tebe samo
A drugima lažne nade poklanjalo
Oduvijek je tako, to oboje znamo
Jedno u drugo prelako je palo
Ono što je nama dato daljinom
Ne može se mjeriti vremenom
Čak i ono ponekad zastane
Kad mi tijelo bez tvoga jutrom osvane
Kad umrem
Kada umrem i kada me
Kamen zaborava sjenom
Svojom pokrije i pritisne
Nek me barem štiti da mi
Umorno tijelo daždom ne kisne
Da ne čujem nikog, dok mi snaga
otiče, kako kaže nekom ja znadoh ga
Šta mu to u času ovom vrijedi
kad misao na mene svima blijedi
Da ne čujem kako nečija suza
po zemlji mog groba lije
Šta će to meni značiti tada
kad me za života oplakala nije
Da vas ne progonim
u snovima ne mojim
Da vam dvaput sve ovo
ne ponavljam i zborim
Ostavite me da vječno
spavam i da se sa svojim
grijesima pretvaram
Da sam dobro i na svijetu
onom, ako postoji
Bez tebe
Boje neba u očima tvojim
Snenim, dalekim i nikada mojim
Po glavi se vrzma nekakvo pitanje
Zar mi ostade samo svijetom skitanje
Tuđina pusta, onaj bezdan hladan
Bez očiju tvojih sad me proganja
Ljubavi tvoje ostadoh gladan
Duša te moja još uvijek sanja
Da po svijetu sam lutam
Od jednog do drugog pogleda
I teške laži da lako progutam
Kad se u njima moj lik ne ogleda
Bez tebe ništa, sa tobom sve
Imam i mogu, želim i hoću
Želja za tim u meni ne umire
Pogledom da te milujem noću
Uzdah za uzdahom se niže
Dan za danom se topi lagano
Nikada mi nisi bila bliže…
Dobro lažem, daleko smo odavno
Vladari nemorala
I osjetih tad vrelim žarom
Usnama grubim i Božjim darom
Po koži svojih leđa i jož niže
Gmizalo je trnaca stotinama, sve bliže
Šaptali su mi nejasno i neumoljivo
Kažu: znamo se, ovo ti je neodoljivo
Pogodi me tačno u svake žudnje centar
I ne žudjeh više, išli smo skupa metar po metar
Koracima brzim, uzavrelih glava
Prema dnu Pakla, kod vladara nemorala
Pakao je Sibir za ova tijela pomodrela
Slagala nas osjetila, jer nisu bila naša
Nismo bili svoji, već projekcije duša
I bili smo svoji, al’ nas niko ne posluša
Sjetih se toga, k’o da juče bješe
A sad me za tim uspomene tješe
Kad bih mogao da biram,
dug život ili jedan minut ovog dna
Bez razmišljanja bih spakovao svoje kofere sna
I tada bih ka dnu s tobom pošao
Brzo bismo stigli u dubine što strastima ječe
I dno bi reklo dnu: zdravo, dobrodošao
Svoji na svome, pred vladarom kleče
Bez stida i srama, prvi put, ova sloboda je pitka
A riječ britka, i britkom rječju, uzdahom, počela bi bitka
Gospodar vremena
Vrlo rijetko da češće ne može biti
Mislim kako sam kazaljka na tvom satu
Žurio bih uvijek kad mi trebaš doći
I kasnio namjerno kad u svijet trebaš poći
O, kako bih volio da imam sve vremena moći
I da ga zaustavim kad se nemirima ispune noći.
Da sam vrijeme i da nakratko, navijek, stanem
Svim minutama prokletim da te ukradem
Još jednom da uberem zabranjeno voće
I na koljena pred vremenom padnem
Pa da ga pustim, nek’ teče kako hoće.
Zaboravio bih ja na obećanje svoje
I nikad više vrijeme poteklo ne bi
Stalo bi u onaj sumrak okupan u boje
kad su nam se pogledi sreli
Stalo bi u onoj noći
gdje zvijezde padoše u oči tvoje
Kad dodir i mraz novembarski,
postadoše k’o žar vreli.
Takvu moć ja ipak nemam
Da vladar nad nekim ili nečim budem
Jer ti si vrijeme i uz tebe zadrijemam
Kad me obuzme bez tebe noć
I sva njena nemila studen.
San i ono što ostane bez njega
Usnij me noćas, kao i ja tebe
Pokradi mi snove, jedino što oni vrijede
Usnij me noćas, poljem jagoda hodimo
Da mogu, pokrao bih i ja snove tvoje
U kojima likovi naši već godinama blijede
U mislima sam ti, dvorim kraj uzglavlja tvog
Čekam čas pravi, da zaplivam izmaštanim svjetovima
Beskrajni su, o, tako su daleki snovi sa jastuka mekanog
Ko više da ih stigne i zauzda, to je kao hvatanje dima
Sanjasmo nekada snove iste
Zvali smo ih našim i krili ih od ljudi
Sanjasmo i onda kad bješe sudbine nečiste
Sada za tim snovima moja duša žudi
Sanjali smo mnogo, strastveno i drsko
Snijevali o slobodi na laticama bijelih ruža
Svaka od njih neki trn ima za kojeg vene
I sad vidim kako ti k'o dijete ruke pružam
Al’ ne osjetih baršun tvoje kože snene
Tad me trn probode, tamo gdje snove sahranjujem
Hoću papir, da potpišem, ovaj život puki dajem
Ovoga trena i ni jedne pare ne ištem za njeg
Samo da se snovi vrate u kolijevku iz koje su zbjegli
Još jednom da ih odsanjam, da me pusta želja mine
I nek u njima vječno zaspim, nemam više šta da žalim
Kad ti snove otmu, otrgnu od tvoga bića
Nema više tu života, ostaje samo jad i sirota
Bilješka o autoru:
Emir Jakubović, rođen je 1997. godine u Sarajevu. Završio je Srednju medicinsku školu u Sarajevu, a trenutno je student Farmaceutskog fakulteta u Sarajevu i Pravnog fakulteta na Privrednoj akademiji u Novom Sadu. Interesovanje i ljubav prema poeziji, kao i drugim oblicima pisane riječi, u sebi nosi skoro cijelog svog života. Kao učenik završnog (osmog) razreda osnovne škole, učestvovao je na takmičenju/konkursu osnovnih škola opštine Ilidža, za izbor najljepše pjesme na temu „Ilidžo, u srcu i stihu te nosim“. Na tom takmičenju osvojio je prvo mjesto, a njegova pjesma je i objavljena u knjizi posvećenoj najljepšim pjesmama koje su u ranijim godinama osvajale prva mjesta na pomenutom takmičenju. Takođe, prije nešto manje od mjesec dana, dvije njegove pjesme su objavljene u magazinu za kulturu „Biserje“ u sklopu rubrike „Htio bih da pišem još manje i još bolje…“
Dunjalučar 