

Novembarsko jutro
Prebacim preko ramena kaput
Na pragu novembarskog jutra
Osećam tvoje lice među oblacima
Uvek blistavo i sjajno, ali hladno
Poput šturih poljubaca na rastanku
Eto te, poput ovog zimskog sunca
I dalje mi pratiš sitne korake potpetica
A ja iako brzo hodam, posvađana sa vremenom
Ne umem da ti izmaknem, nego se krijem
Da ugrejem ruke šoljom tople kafe
Skrivena pod krovom od tvog oka
Pribegavam razgovoru, a misli su mi rasejane
I sama u skladu sa godišnjim dobom
Dođem ko opali list sa grane tvojih emocija


Kad čovek voli ženu
Prohujalo je niz dugih godina
Pepeljasti tragovi sedih vlasi
već mu štrče iz crne kose
Uvek uglađene, uredno podšišane
Ima oči koje se smeju,
posebno kada sam ja tu
Nose sa sobom toplinu,
I ja ih osećam, tako ljubav greje
Jer mu u očima vidim moju sliku
Vidim njegovu ljubav
I osećam je pod prstima
Ljubav se oseća po stisku ruke
Kao da iza ugla stoji otmičar
koji čeka priliku, trenutak nepažnje,
da me povuče za sobom iza ugla
Drži mi čvrsto svezane prste
Osećam da mu je ljubav jaka
Po zagrljaju, kao da smo se svaki put
rastajali, potraje duže,
a nikad se rastali nismo
Kad izađemo među svet
tiho me netremice posmatra
On mi se divi, kao kad kustos u Luvru
predstavlja posetiocima Monalizu
Ja sam njegovo umetničko delo,
najveći uspeh, tako me upoznaje
sa prijateljima i ostalim poznanicima
Oni to osećaju, a i vide, jer uvek kažu:
“Blago tebi, kako te samo ovaj čovek voli”.

Traganje
Moraš tragati stalno
Za onim što obitava
Duboko u tebi
Skoči u rešeto života
Glavom zaroni u spoznaju
Da shvatiš koliko nisi
Bio u pravu
U svom bednom
Usamljenom sjaju
Pouzdano znam
Ne poseduješ ništa
Sem ono što olako daješ
Jedino nosi veliku težinu
Sve rukom opipljivo
Prividno nas venčava
Sa večnošću postojanja
Od toga se tiho umire
Ako dovoljno ne traga
Čovek sam sebe vara
Rođen da voli i sanja

Bilješka o autorici:

Marija Radović, rođena 2001. godine u Bijelom Polju, Crna Gora. Student je Pravnog fakulteta u Nišu. Pored pisanja bavi se modelingom, a slobodno vreme ispunjava čitanjem, odlaskom u teretanu i muzikom. Veliki je ljubitelj prirode, medicine i umetnosti. Smatra da je pisana reč odraz stanja čovekove duše i epohe u kojoj živi.
