Slikarstvo: Aleksandar Krunić

Seid Zimić Žepljak: Obojeni doživljaji Aleksandra Krunića

Uvijek je bilo – treba vremena da se desi neki „veliki prasak“, da naličje nadjača lice i pokaže ljepotu koja se precizno decenijama taložila u nutrini velikog dječaka. Desio se prasak koji je od radoznalog čeljadeta skrojio slikara oficirske preciznosti, ljubitelja univerzalnih lajt-motiva, slikara čiji realizam njeguje neki čudni D-mol apstraktnog sna.

Krunić u svoje pejsaže objeručke ubacuje podnevnu žegu rodnoga Mostara, beskrajne aleje vojvođanskih drvoreda, četiri godišnja doba romanijsko – jahorinskih krajolika. Poput neumornog detektiva oživljava mrtvu prirodu i daje joj smisao koji Aleksandar, itekako, razumije – logično on i slika su savremenici. Voli portret, ali ga izbjegava. Teško je emociju kontrolisati, ni ogledalo nije neki pouzdani svjedok. Vrlo vješto portretu dobaci nekoliko sitnih podmotiva i napravi ravnotežu – ublaži krik, a pojača uzdah. Baš je lijepo dječak počašćen sudbinom – u svom vremenu svojim doživljajima vješto ubrizga obojenu maštu. Aleksandar Krunić je putopisac sa kistom.

Priredio: Seid Zimić Žepljak