Govor Ptica, Mantik-ut-Tair, Feriduddina Muhammeda Attara, zasigurno predstavlja jedno od najvećih djela perzijske književnosti i jedno od najvećih sufijskih dijela uopšte. Pisano je u formi mesnevije, a neki kažu da je po njenom uzoru nastala i Mesnevija Dželaludina Rumija, kapitalno djelo klasičnog sufizma. Govor Ptica potanko opisuje sve mekame i sva stanja salika, duhovnog putnika, na njegovom putu do istine. Kao što nam je poznato, svih sedam mekama spomenuto je u Kur'anu. To su emara, komandujuća, požudna duša, duša sklona zlu; levama, pokajnička duša, duša koja sebe kori; mulhima, nadahnuta duša; mutmeina, smirena duša; radija, duša zadovoljna Allahom; merdija, duša s kojom je Allah zadovoljan; safija, pročišćena, čista duša.

---

Okupljanje ptica

Obraćanje pupavcu

Dobro nam došao, pupavče dragi! Ti voda nam budi,
čuli smo da ti kralj Sulejman službu ponudi!
I da poruke nosio tajne sa njegovih svijethh dvora
u daleke dvore draž esne Šebe, preko gora mora!
On jezik znaše, a ti srce njegovo;
pod njegovim skutom si mudrost izu čio!
Šejtana u lancima držiš u tamnici crnoj;
zbog toga si i sultansku krunu doku čio!

Obraćanje zebi

I ti nam dobro došla, zebo! Pa, hajde nam zapjevaj!
Oživi nam mrtva srca, uvedi nas u taj raj!
Zar ne vidje i ti, poput Muse, plamen što za nebom žudi?
Put Sinajske gore, ptico, i svoja krila pusti!
Kao i on, ne dozvoli da te š čepa zlobna ruka.
Ka najvišem cilju stremi, oslobodi se svih muka!
Tu ćeš prozrijet mudrost tajnu, mnoge tajne riječi;
okom bez oka, uhom bez uha, kreni ka najvišoj sreći!

---

---

Obraćanje papigi

Dobro došla i ti, papigo, sa visokih grana u raju,
pera su tvoja čudne ljepote, u čudnome sjaju!
Od žive je vatre ogrlica tvoja, od žestokog plamena;
ni tvoj rajski ogrtač spasti te ne može od tog čudnog
znamena!
Jer biseri njeni u Džehennem vode! Eh, kad bi mogla ute ći,
i kao Ibrahim kandže Nimruda izbje ći!
Ni vatra u vatri neće te pe ći odrubiš li glavu Nimrudu;
tad strahaće nestati, sjaj lažnih bisera prestati;
hrka pravog znanja dat će ti slobodu!

Obraćanje jarebici

Dobro došla i ti, jarebice! Gordost svoju ti prosipaš,
no mudrost tajnu, sa najviših gora, ti ne poimaš!
Nebom kud letiš nek radost odzvanja;
sretna poleti ka tajnama znanja!
Krilima poravnaj planinu gordoga jata,
iz te ruine rodit će se kamila od zlata!
Iz kopita njenih poto čić će poteći,
od meda i mlijeka, sve ve ći i ve ći!
Zajaši tu devu, i na kraju togputa
Salih će te sviti ispod svoga skuta!

Obraćanje sokolu

Dobro nam došao, kraljevski sokole! Reci, do kada
tvoja duša će plaha u hiru slobode da strada?
Ljubav te zove. Svog magarca sveži,
pokori se Rabbu, a od mazge bježi!
Pametovanje odbaci, ljubavi se predaj,
u jednoj zerri aška svu vje čnost sagledaj!
Razbij hrabro okove svoga nižeg bi ća,
pronadi mir u tamnoj pećini jedinstva!
O, kako je lijepo u tom miru boraviti,
naš Poslanik tu će ti se pridružiti!

Obraćanje prepelici

Dobro nam došla i ti, prepelice! Hvaljena budi jer si čula
zov ljubavi Božanske iz nebeskih čula!
Ljubav je zapjevala i u tvojoj duši;
samo ljubav nefsa može da uguši!
Nefs je vir u kojem životi naši tonu;
izbjegni propast sada kad poznaješ tajnu!
Kao što je Isa svog magarca jahao,
zajaši ga i ti pa makar i njakao!
Nek’ lukavi nefs tegli i nek se pokori,
dušu svoju o čisti, nefsa svogsagori!
Nek ti Isaovo čisto srce bude uzor, dika;
odagnaj zlog nefsa ispred svog vidika!
Nema ti druge, nefsa moraš sagoriti,
pa će se onda vrata nebeska otvoriti!

Obraćanje slavuju

Pozdrav i tebi, slavuju dragi! Hoćeš nam pjesmu dati
o bolima ljubavi od kojih ašik pati?
Pusti uzdah kao Davud u srcu ruž i čnjaka;
zbog tog bola ljudska srca ostaju bez daha!
Pjevaj kao Davud, pjesmom nas osnaži,
put pokaži! 0, rastjeraj sve zamke i laži!
Nefs je čudna hrka satkana od čelika;
snagom svoga aška u vosak pretvori ga!
Aškom slavnog Davuda taj čelik rastvori,
nefs svoj pokori, u ašku sav sagori!

Obraćanje paunu

Pozdrav i tebi, paune, u Džennetu što bješe
dok te glatke otrovnice iz njega ne oteše!
Zavedoše te na put prokletog šejtana,
izbaciše te iz Dž enneta toga kobnog dana!
Crnom tminom zacrniše nezrelo ti srce,
a u tvojoj cvijetnoj bašči pocrni i sunce.
Sve dok ne uspiješ crnu guju satrati,
tajni naših posvećenik zar ti možeš biti?
Zbaci vraga sa sebe taj mamac kleti!
Adem će te u Džennetu opet zavoljeti!

Obraćanje fazanu

Dobro nam došao i ti, fazanu, što gledaš gore;
ti u izvor srca gledaj uronjen u more!
Avaj! Ti si zarobljen u prljavom bunaru,
Džehennem se zaljubio u tu tamnu baru!
Poput Jusufa izbavi se iz mračnog bunara;
u Egiptu čekat će te prijestolje i slava.
Jal'ćeš zarad prljavog bunara vječnost prokockati,
jal’ zajedno s Jusufom u Egiptu carevati?

Obraćanje golubu

Dobro nam došao, golube, što radosno žudiš
u visine da se vineš, al’ se iz sna budiš!
Srca tugom ojadenog koje o Junusu pita,
zarobljenom kao i ti u trbuhu kita!
Nefs tvoj te progutao za li čni užitak;
dokle misliš i ti piti taj gorki napitak?!
Zar mu ne ćeš odrubiti tu lukavu glavu,
putem lune poletjeti nebeskom beskraju?
lzbjegni to čudovište i jaran postani,
sa Junusom samim u moru vje čnosti.

Obraćanje grlici

Dobro došla, grlice, što gugućeš plaho,
dok sa neba ne prospu ti bisere blago.
Avaj, kako si samo ti nezahvalna,
a niska odanost oko vrata ti vezana!
Ti radosna živiš u raju nemara,
u moru samoljublja bez pravog dara!
Kada ćeš se, jadna, sebičluka proći
i istinskim putem svome Rabbu po ći?
Po tom putu znanja sam Hidr brodi;
ka izvoru vječnosti on će da te vodi.

Obraćanje jastrebu

Dobro došao, jastrebe, visinama što vladaš,
no sa ćukom ti pognutim potom nisko padaš!
Zar ne znadeš da u bol krv moraš potonuti
ako želiš Rabbu svome dobar sluga biti?
Sta si ti do truhlo tijelo, komad mesine,
mrež om mutnog dunjaluka odvojen od istine?
Ma prodi se svijeta ovog i onog poslije njega,
zbaci svoju kukuljicu, slobodan od svega!
Kad se prodeš oba svijeta, tek ćeš onda znati,
šta ti ruka Zulkarnejna tada može dati!

Obraćanje zlatnoj zebi

Dobro došla, zlatna zebo, neka tvoja vatra
bude znamen žudnje silne, unutarnjeg rata!
Ma šta bude, neka bude, gori u tom plamu,
svoje o či, dušu sklopi za zemaljsku tamu!
I dok goriš osjećaš taj pakao ljuti,
ljubav će zbog tog svoju Mašuk da uputi!
Kad ti tajne On otkrije, proći će te muke,
da ož ž ivot predaj u Njegove ruke.
I na kraju, bit ćeš potpun, savršenstvo znati;
tebe više ne će biti, Allah će ostati!

Pupavac otvara skup govorom o Simurgu

Sve ptice svijeta na raspravu stigoše;
bez vladara reda nema, one zaključiše.
Svim narodima svijeta pravi vladar treba;
kako da ptič'je carstvo svog vladara nema?
Samo uz istinskog vladara pravde može biti;
za vladarom neumorno moramo hititi.
Odmah se posvadaše na samome startu;
pupavac se isturi da smiri debatu.
Na grudima mu blistaju znaci duhovnoga puta,
a na glavi sija od istine kruna.
Odvažan, pravedan mudar, on im reče:
aMoje pozvanje odvajkada te če!
Ja nebeske i zemaljske čuvam tajne;
kao dokaz pogledajte ove znake trajne!
Na kljunu je mome Bismilla ispisana!
Boli moje, patnju srca moga niko ne zna
ni s kakvom bolnom žudnjom tragam za Rabbom;
u pustinji dunjaluka ja vapim za vodom.
Sa mudrim Sulejmanom ja sam ahbab bio,
nešto sam od mudrosti njegove zadobio.
Za one koji ga napustiše on pitao mje,
no kad ja odoh, čežnju za mnom nzje mogao da skrije.
Zabrinuto, tražio je da se odmah vratim,
počast mi je ukazao, priču da vam skratim.
Pisma sam mu ja nosio i tamo `vamo,
tajne koje on znaše i ja sam znao.
Poslanik me je volio, Gospodar mi vjerovao;
nema ptice koju je Allah tako po častio!
Putovao sam godinama preko mnogjh gora,
pustinjama, poljanama, preko mnogih mora.
LI vrtjeme potopa ja zemlju obletih,
nigdje suhe zemlje ne bi dok opet ne sletih.
Sa mudrim sam Sulejmanom mnogo putovao;
cijeli dunjaluk sa njim ja sam prošao.
Ja poznajem vladara, al’ sam ne mogu putovati;
tež inu puta sam ne mogu tzdurati.
Pridruž ite se, jer zajedno možemo uspjeti,
i na kraju puta će nas vladar ltjepo ugostiti.
Koliko još dugo ćete živjeti u laži?
Tiramju nefsa odbacite sve njegove draž
Jer ko nefsa pokori, dunjaluk nadilazi,
i u žaru ljubavi Rabbu svome prilazi.
Budi mudar, ne oklijevaj, dušu oslobodi,
nek te snaga aška ovim putem vodi!
Mi vladara imamo iza kafskih planina
Simurg tamo živi iznad svih visina!
No, on je uvijek bio i jeste tako blizu nama,
a mi od uzvišenosti Njegove daleko, u tome je drama.
Na hiljade je stotina zastora tame i svjetlosti
zbog kojih naš smrtni vid Gospodara ne vidi.
I niko u dva svzjeta Njegov tron ne dijeli;
Simurg je jedan, nepodjeljiv, cijeli.
On vlada u nenarušenoj, vječnoj nevezanosti,
okupan svjetloku svoje uzvišenosti.
Ni razum, ni pamet ne razumzje, ne shvata,
tajnu Njegovog beskrajnoga zata!
Koliko ih samo danono ćno luta
dok mole za sabur pravo znanje puta,
za put istinski koji vodi Njemu,
van razuma, bezimeni, van svega u svemu!
Tu pamet i duša gube tajne niti;
misteriju Njegovu teško je otkriti.
Savršenstvo Njegovo još niko ne shvati;
samo odabrani mogu lice Mu ugledati.
Sva stvorenja teže da nadu put do Njega
no zamke su mnogobrojne beskraj je stega.
S maštom se ne mož e do ći našem Rabbu;
ribu vagat’ mož eš, al’ Mjesec ne ide na vagu.
I koliko se samo glava kotrljalo u magli
kao polo loptica po zelenoj travi!
I koliko ih samo pla če, traga naslijepo;
beskraj bolnih uzdaha diž e se u nebo!
Put taj mje kratak, to je samo varka,
valja przjeći pusta mora do Njegovog zamka.
I promisli dobro da imaš to zdravlje,
jer put može prijeći samo srce lavlje.
To more je duboko, na put ne kre ćite bez daha,
u poletu on je radost, potom pun gorkih uzdaha.
ko žudite za ovim putem, prođite se svoje duše,
razum predajte vrhuncu kud aška vjetar puše.
Ma prođite se sebe i svoga sjajnog skuta;
fukara ste pusta u prašini puta!
Operite ruke od svoga života;
postanite pravi salik rabbanijskog puta!
Na tom putu dušu svoju ašku ustupite;
ljubav svoga Gospodara životom svojim kupite!

Početak priče o Simurgu

Nekad davno u Kini, jedne tamne noći,
Simurg je odlučio smrtnicima doći.
On pusti jedno pero da na zemlju sleti
i priča o Njemu cijeli svijet obleti.
I širom svijeta svako ponaosob shvati
da je Simurg u skladu sa njegovom pameti.
I tako diljem svijeta svi jedno vjerovaše
da je istina ono što iza đe iz njihove mašte.
U Kini se to pero još može vidjeti, izreku ste čuli:
“Za znanjem tragajte, pa makar i u Kini.”
A da to pero na zemlju nije palo,
o Gospodaru se našem ništa ne bi znalo!
To pero znak je Njegov tajni
u svakom ljudskom srcu dio te tajne živi.
No riječi su slabe, nemoćne i kratke
da opišu i obuhvate te nebeske tajne.
Tim putem tajni ako želiš ići,
hrabro kreni, brate, šta više ti reći?
Govor mudrogpupavca kad dođe do kraja,
iz kljunova ptičijih podiže se graja.
Sve hvališe veli čanstvenost vladara dalekoga
u nestrpljenju da polete do njegovih dvora.
Sve će rado svoga nefsa napustiti,
s ostalima se do same vje čnosti zaputiti.
No kad malo razmisliše o dužini puta,
sakriše se svome nefsu ispod skuta.
I tad svaka po če izgovor da traži
kako put da izbjegne, na kom nema laži.