A bogova, raznih
Tekst će ponuditi shvatanje jednog od motiva Nietzscheove filozofije, i misliti o obliku pojma nihilizam.
Polazeći od te tačke, strategija falologocentričnog diskursa kao medija i jednog od načina preko kojeg možemo percipirati informaciju danas, ili tačnije, pokazati kako je nagonska snaga u svom nesputavanom djelovanju mašila vrhunac i logičku prirodu drugačije sazdane etike i iskonskog licemjerstva.
Tri su osnovna motiva Nietzscheove filozofije: volja za moć, vječno vraćanje istog i prevrednovanje svih vrijednosti. Nietzscheova filozofija nosi u sebi latentnu opasnost da bude potpuno krivo, neadekvatno čitana, te se zato treba plašiti čitanja njene interpretacije umjesto nje same.
Kao neprolazne vrijednosti, Nietzsche je isticao život kroz simbol dionizijskog kao najviše afirmacije – afirmisati život u njegovom pronalaženju i propadanju, i afirmisati umjetnost da se ne bi propalo od istine, o čemu je samosvojnim jezikom pisao u djelu Rođenje tragedije, ispunjen dionizijskim zanosom presokratovske Grčke i duhom Richarda Wagnera kome je, kako on sam kaže, pomenuti spis i posvećen. Nietzsche se bori protiv morala koji odriče život, koji nam zapovijeda ti treba da, daje lažne vrijednosti i lažne ideale. On kritikuje Kantov kategorički imperativ nazivajući ga malograđanskim i činovničkim moralom. Zbog toga kaže da umjesto ovog ti treba da, mora stojati ja hoću i ja jesam, jer Nietzscheov natčovjek jeste onaj koji prevazilazi stare vrijednosti, ide izvan i iznad dosadašnjeg čovjeka, vraća se sebi samom, svojoj pravoj nemoralnoj prirodi, natčovjek vraća čovjeka njegovoj prirodnosti, izbavlja ga iz otuđenja u koje je ovaj zapao, pokazuje mu pravu ljudsku moć, volju za moći. Nihilizam je nazor koji poriče vrijednosti teorijskih zasada, društvenih normi i ideala. Cilj nihilizma je uništenje starog čovjeka i stvaranje novog, oslobođenog autoriteta i kulturnih značenja.
Kad, fakat, ubijete Boga, bolan, bre.
Postoji jedan specifičan tip egzistencije, evo reći ću tiploški tip, i taj djeluje nešto kao zavođenje, odnosno djeluje kao neprestano započinjanje ispočetka. Njegovo počinje od idealne nule koja se rađa iznova i opet – fašistička svijest kao figura zavodnika – čas donžuanovska, čas kasanovovska. Ta figura zavodnika djeluje dvojako: kasanovovski fašizam osvaja fizičkim napadom na tijelo što umije da isprovocira strast, a donžuanovski opet, idealni je zavodnik u fantaziji koji uspijeva izvršiti psihički napad na dušu. Međutim, osim jednostavnosti priče na površini, priče koja prati nezasitost žudnje, iza te naklonosti krije se jedna druga dimenzija karaktera glavnog, žrtvenog lika, kako kroz njegove postupke tako i kroz njegove riječi, misli i monologe. Lik i djelo zavodnika skrivaju jednu dimenziju onog dionizijskog simbola po Nietzscheu: dozu historije koja ne sme/ne smije biti uskraćena deci/djeci, ustvari je doza licemjerstva u kojem se ogleda samoljublje, narcisoidnost, nemirna libidalna energija koja, kako to Freud (on nije moja ljubav, ali…) objašnjava, koristi ego kao posrednika između principa zadovoljstva i principa realnosti, jer je upravo ego taj koji kao pregovarač u ulozi besmislene društvene podjele uporno odbija prihvatiti ono apolonsko čijeg je nedostatka svjestan jedino još nediplomatski pasoš što se interesuje za granični pečat, pa stalno napominje i sugeriše kako je vrijeme da se dete/dijete, ćale/babo, keva/mama, mane stranputice i dok još nije kasno, da se pokaju i prestanu srljati u gr(ij)eh.
Autorica: Dženana Hadžihafizbegović
Bilješka o autorici:
Dženana Hadžihafizbegović, rođena u Tuzli, 23. oktobra 1990. godine. Uporedo sa osnovnom školom, u rodnom gradu pohađala i časove flaute u osnovnoj muzičkoj školi. U Tuzli završila i srednju školu, gimnaziju Meša Selimović. Oduvijek je voljela umjetnost, da uživa blagodati koje ista ima za ponuditi. Jedna od najljepših, književnost, za Dženanu je svakako na vrhu te liste. Po završetku gimnazije, u Sarajevu upisala Filozofski fakultet gdje je na odsjeku za Komparativnu književnost i bibliotekarstvo odbranila diplomski rad na temu “Poetska strategija Wislawe Szymborske u obradi historijskih tema“. Diplomirala pod mentorstvom bosanskohercegovačke pjesnikinje Adise Bašić.
Voli poeziju, čitati je, nerijetko i zapisati svoje verse. Posebno zadovoljstvo joj čini otkrivati intimnu notu kompleksne pjesničke duše skrivene u stihovima. Beskrajno je raduje uživati u stihovima pjesničkih veličina kakvi su Fernando Pessoa, Constantine Cavafy, Gottfried Benn. Za sveto slovo književnosti drži Bulgakovljev masterpiece “Majstor i Margarita“. Njena poezija objavljivana je u regionalnim časopisima i portalima za književnost i kulturu. Osim F. M. Dostojevskog, posebnom čitateljskom poslasticom smatra i djela Dževada Karahasana.
Dunjalučar 