Ratni triptih
I
U trenucima dok ovo pišem, vrata pakla su se otvorila u jednom kutku Evrope. U mom sjećanju o ratu, nakon mnogo godina sve to izgleda kao san i pogled dječaka pun nade nastojao je da doživljava samo ono lijepo poričući zlo. Tako da ne mogu reći da li ću pričati istinu. A ima li igdje istine? Nema. Sami je krojimo kako nam odgovara, a onda to nije istina nego fikcija.
Svaka pogibija je izgledala kao da je čovjek iskružen iz života i ostavljena praznina koju ničim nisu mogli popuniti njihovi majke i očevi, sinovi i kćeri ostajući iza njih. Neki su nastojali, nesvjesno, popuniti tu prazninu porocima, vjerom ili predanim radom. Ovih prvih je, naravno, bilo više, ali osjećaj doživljene nepravde se ničim nije mogao izbrisati.
Rat je u nama, neprestan u svakom slučaju. Znate li šta je džihad? Nije ono što prvo pomislite: pomahnitali bombaš samoubica. On je nešto drugo. Izazivam te da pronađeš pravo značenje.
II
Pričao mi je Salem:
Za vrijeme rata, on je bio oficir, komandir izviđačke jedinice, i imali su zadatak da izvide i miniraju položaje oko Toljenka. Prilikom izviđanja su se primakli položajima srpske vojske i ugledali jednog njihovog vojnika samog u rovu kako, okrenut leđima kuje eksere na zid zemunice. Pošto je bilo predaleko da ga gađaju, a bojali su se, ukoliko promaše, da će se naći pod minobacačkom paljbom. Primakli su se i počeli dvoumiti hoće li stići da se izvuku ako zapucaju prema tom srpskom vojniku. Na kraju, odlučiše, ipak, da se vrate, ali, međutim, Pike, jedan od izviđača, je krenuo naprijed a da ga Salem nije vidio, samo je čuo eksploziju nagazne mine na koju je Pike stao i, kako se okrenuo, vidio ga je u zraku i kako pada i drugom nogom gazi na minu koja ga izdiže. Preživio je, ali od srpskog vojnika koji je bio tu nije bilo ni traga ni glasa. „Kako nije iskrvario“, upitah. Kaže da je prilikom eksplozije nagazne mine pod nogom toliki pritisak da krv tjera iznad koljena, tako da, ukoliko se preživi, moraš hitno potjerati krv ispod koljena da se ne bi stvorio tromb. Kada su se izvlačili do svojih položaja primijetio je da je pušku zaboravio dok je pružao pomoć Piketu. Prokomentarisah: „Šta ima veze? J**o pušku!“ Odgovori: „E, a ja sam oficir i kakav bi primjer dao ostalima i vratim se po nju i srećom ništa se nije desilo.“
Priča dalje za jednog Mujgeta iz Mijakovića koji je bio pravi šeret. A bio je prijatelj sa doktorom Okerom, ginekologom u Varešu. Ovaj mu dao bijeli mantil da se malo šepuri po bolnici i pita on njega da malo pregleda žene umjesto njega u ordinaciji. Kaže Salem, bio je rat i svašta je moglo proći. I tako mu je dao doktor, koji je bio luđi od Mujgeta, da ga zamijeni u ordinaciji. I tako su žene dolazille na pregled kod Mujgeta. Nakon nekog vremena jedna od „pregledanih“ žena došla na pijacu Vareš s mužem i pokaza mužu: „Eno doktora koji me je prigled'o!“ „Kakav doktor?! Ovo je Mujga iz Mijakovića, njemu si se skidala, sve ti j**em!¨“
III
„Hej, tića, kica mica lo!“, svaki put kada se sretnemo kaže mi Memo, aludirajući na jedan viralni video gdje Rom na harmonici izvodi „Another brink in the wall“. Neću napisati čija je pjesma, jer ako ne znaš, nemoj ni čitati ovu priču. To je ulazno pitanje za ovaj tekst.
Svako u životu, vjerovatno, ima nekog kome ne možeš vjerovati jer uvijek sumnjaš na neku podvalu i s oprezom, i kada je ozbiljan, prilaziš onome što je rekao, obilaziš sa svih strana, kao mačka oko vrućeg mesa, prije nego prihvatiš. Moj takav lik je moj vjenčani kum, ali neću o njemu pričati.
Evo jedna posve nadrealna priča o Meminom dedi, a ne sjećam se kada sam je prvi put čuo ni ko ju je pričao. Njegov dedo je jedan od onih koji nemaju mjere ni u čemu, pa ni u šali, koja je najčešće na svoj račun. Spoj je ludost i znatiželje, vrhunske zezancije. Možda je zbog toga i genijalna, ali njegovoj ženi i snahi sigurno nije bila ni genijalna a ni vrhunska šala. Ne znam, možda je za strijeljanja iz njihove perspektive.
Dakle, Memin dedo je imao sina kojem je bio nadimak Soko, što nije važno za priču. Radnja priče je smještena u 1994, a što može a i ne mora biti važno za priču. Dugo ga je mučila misao kako će njegova žena i snaha reagovati na vijest da je poginuo njihov sin i snahin suprug. Danima je odgađao provođenje eksperimenta-predstave dok konačno nije bio u tom raspoloženju u kom će moći iznijeti ulogu. I… pojavio se on sav skrhan na vratima njihove kuće. Žene skočiše da vide šta je s njim. On nekako dođe do kauča i kada je sjeo promuca: „…. je poginuo“, i poče plakati. Žene se počeše gubiti, plač, vriska…svijet se počeo okupljati. Kako to kod nas biva, donose svega što bi makar malo olakšalo ožalošćenoj porodici.
Nakon sat vremena novi šok: Soko se pojavi na vratima i zateče u kući žalost. Žene se počeše ibretiti, gubiti… S vrata upita šta se dešava. I rekoše mu: tako i tako.
Kad upitaše dedu što im rekao da je Soko poginuo, on sasvim mirno odgovori: „Da vidim šta bi vi uradile“, zadovoljan odigranom ulogom.
Autor: Mirza Herco
Bilješka o autoru:
Rođen 1980. Živi i radi u Brezi (Bosna i Hercegovina). Diplomirao na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, Odsjek za književnosti naroda Bosne i Hercegovine i bosanski, hrvatski i srpski jezik. Objavljivao poeziju u zajedničkim zbornicima poezije i u časopisima sa ex-Yu prostora (Rukopisi, KNS, Sloboda, Fragment, Dunjalučar). Objavio je kratke priče u časopisima Književne vertikale (Srbija) , Avlija (Crna Gora), Booke.hr (Hrvatska). Priče su objavljine i na portalu Strane, magazinima Dunjalučar i Biserje (Bosna i Hercegovina).
Objavjavljivao tekstove iz obrazovne tematike u magazinu „Školegijum“ i na portalu Mreža mira.
NAGRADE:
– 3. mjesto na međunarodnom konkursu časopisa AVLIJA (Crna Gora) za najbolju neobjavljenu pjesmu i priču u regionu za 2018. godinu na bosanskom, srpskom, hrvatskom i crnogorskom jeziku s pričom Murad,
– 2. mjesto na međunarodnom konkursu časopisa AVLIJA za najbolju neobjavljenu pjesmu i priču u regionu za 2019. godinu na bosanskom, srpskom, hrvatskom i crnogorskom jeziku s pričom Halt! Halt!,
– 1. mjesto na međunarodnom konkursu časopisa AVLIJA za najbolju neobjavljenu pjesmu i priču u regionu za 2020. godinu na bosanskom, srpskom, hrvatskom i crnogorskom jeziku s pričom U zbornici, uz kahvu,
– 3. mjesto na međunarodnom konkursu časopisa AVLIJA za najbolju neobjavljenu pjesmu i priču u regionu za 2021. godinu na bosanskom, srpskom, hrvatskom i crnogorskom jeziku s pričom Mešan Hasibin,
– 2. mjesto za najbolji neobjavljeni rukopis (zbirku priča) na 2. međunarodnom festivalu umjetnosti u organizaciji Bosanske medijske grupe 2022.
MIRZA HERCO,
e-mail: mirza.herco80@gmail.com
Dunjalučar 