---

Zemljo moja

Baš poput laste pođoh za toplotom
u svom rodnom kraju ostavih sve ono lijepo
i pozdravih se sa bosanskom ljepotom.

A sada sam iscrpljena od preživljavanja,
u ogledalu vidim svoj čeznut odraz
i posljedice udaljavanja.

Razmišljam o tami
koja slijedi svaki moj novi korak u tuđini
ne da mi ni da pišem,
osjećam se tako neživo
dok u stranoj zemlji dišem.

I sve se gubi,
prepušta nečemu tuđem,
moja misao,
ljubav nekadašnja,
pjesma o sreći nema nikakav smisao
samo zato što sam na pogrešnom mjestu,
daleko od svoga,
trenutno imam za reći dosta toga…
Stizala sam vrijeme
i u žurbi izgubila sebe,
jednostavno potisnula pjesničke potrebe.

Priznajem nisam srce uključivala
sve više sebična sam bivala
i tako sloboda u tuđoj zemlji bi tijesna,
kad poče i vječnost da umire postadoh svjesna,
moram se vratiti!

Jedino što me može spasiti od
melanholije koja me ubija
jeste ponovno rođenje
još jedno buđenje
u Bosni koju sam neobazrivo ostavila.

Govorim ti sada:
O zemljo, vraćam se tebi
što odoh oprostiti neću sebi,
ipak da ne bi te daljine
ne znam da li bi sada znala cijeniti vrijednost
tvoje ćuprije, kapije, stećka…

Znam da nisi ljuta
ti si samo umorna od borbe koju idalje vodiš
i koju si vodila bezbroj puta.

Neću da plačem,
a srce me steže
pitam se dal će ikad sreću naći oni što od domovine svoje bježe,
jer nema ništa teže
nego kad si odvojen
od onoga što ljubav veže.

Dok sam te u tuđini sanjala
na ono malo ljubavi što ne posta blijedo sam se oslanjala,
pisah o kući u podnožju planine,
o hladnoj planinskoj rijeci,
Bosno nezaboravljena moja
pisala sam i o tvojoj djeci.

O Bošnjacima
što u prošlosti dadoše ti duše,
o ljudima koji te braniše od neprijatelja
što temelje tvoje pođoše da ruše.

Obećavam ti nastavit ću pisati
da tvojoj djeci mogu reći
koliko si jaka bila,
samo da bi san o slobodi svoga Bošnjaka ispunila.

Reći ću zašto su hladne tvoje vode,
a topla srca svakog junaka
što voli svoju Bosnu i neće da ode.

Bodrićeš me kad im budem objašnjavala
kakve si ti to zemljo moja imala dane,
kako da te brane
i šta imaju od ljubavi obostrane.

Volim što me slušaš i odgovaraš tišinom
zemljo moja ostaj mi ,
ostaj mi uvijek obasjana vedrinom.

---