Vjetar
Kad bi postao vjetar
milovao bi lice
Ili bi samo udarcima
Tjerao na buđenje
Kad bi bio vjetar
Stvarao bi nered po ulicama
Ili bi samo raznosio latice
Do ruku
Željnih
Čak i mračnosti tvoje
Željnih čak i nezasitne tugobolje
Koja tjera
Tjera u sumrak
Pa onda nakon toga
Smirujući sebe
Dolazi do ukinuća
Misli
Koje bježe
Vjetra
Sebe samoga
Za osmijeh
Samo za osmijeh
Bilješka o autorici:
Ivana Seletković, rođena u Slavonskom Brodu. Završila komparativnu književnost i doktorski studij sociologije. Objavila dvije knjige: Dlanovi znojni od čekanja (poezija) i knjigu Društvena fenomenologija opere. Objavljuje u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Srbiji eseje, poeziju…
Dunjalučar 