Ramazan u muhadžerluku: Dok razmišljam  o Tebi

---

Mlad mjesec uranja u moje misli. Ramazan u muhadzerluku, i to u nevakat. Ipak, zamišljam i razmišljam. O mojoj Bosni, o gradu na Vrbasu i ramazanskim danima. Tišinom dopiru znani mirisi i zvukovi. Razlijeze se molitva mujezina sa bezbrojnih obliznjih dzamija u akšam. Iskre kandilji. Sve najedanput zivnu. Vreva i zagor nastupa. Treperim. Tiskam se tako, pred jednom od mnogobrojnih pekara u gradu i cekam u dugom redu. Somuni tek peceni. Razigrani i veseli Vrbas poskakuje pod Kastelom i svjezinom nadopunjuje ugodjaj. Kroz omalen pendzer brze ruke pekarske nude somune. Onako vrele, motaju u komade papirne vrece od brašna. Sad kao da inje pada po njima, a omamljivi miris se rasprostire iz njih. Potom, zurim ili trcim da obradujem ukucane; jer najveca je radost uciniti druge sretnim. Da ih još tople i zakvašene vlastitom parom stavim pred sve njih. Na hastal.

 Stigao si!

I pocinje iftar. Oko sofre svi na okupu. Babo i kceri, majke i sinovi, dide i nene, braca i sestre, unuci, prijatelji, komšije. Pred nama: corba, bamija, lonac, sogancici, bureci, sirnica, mlacenica, limunada, hurmašice, baklava, hurme, lokumi…

Da ti malo pocvrcim, pokajmacim?

 Moze!

 Duša se puni, srce igra. Još hošaf, šljivopita, pa kahva. Prica i prelo je pred nama. Djeca trckaraju tamo-amo, gore-dole. Uzivaju u prvim spoznajama. Sve je bez srkleta i potaman. Na seciji sjedi nena. Mota škiju. Dim se koluta. Otvaram pendzer. Dopire pjesma, pravi mehlem za dušu. Mahalom se sevdah razlijeze. I sve tako, slike u nizu, blijesak u noci. Obuzima me tanani treptaj, k´o djevojku pred prvi poljubac. Ispreplice se nostalgicna sreca sjetna i spoznaja trenutka u kome sam. Miris zemlje me ispunjava. Njihov pogled proganja.

Vele, da dole u gradu na Vrbasu nema više dzamija. Mozda na zemlji, ali u nama one su još tu. Jer ima Bosne i dole i ovdje. I tamo i amo. I u njoj Bošnjaka, i amo u nama. Valja nama ici preko mora. Dugim i krivudavim putevima povratka preko brda i gora. Ici u susret praskozorju. Novom danu. Novom iftaru. Uz saz, dert i sevdah.
Da li je stvarnost ono što cujem, vidim ili osjecam?
Gdje li cu naredni mjesec Ramazana docekati?
Slutim i razmišljam o Tebi.

 Miralem PERVIZOVIC

 (nastalo u Malme 1994-te – Švedska)