Poezija: Milorad Kostić

Ljubav je riječ

Ljubav to je riječ,
ljubav to je misao,
ljubav, ljubav to je riječ,
ljubav života smisao.
I u tami i u bolu ti
tražiš te ljubavi znak,
i u tami i u bolu mi
u ljubavi je uzdah lak.
Ponornica oka tvog
milost traži suza ta,
dok se smiješi svima Bog
ljubav podiže od tla.

Dovoljno za poemu

Ne gledaš pjesnika koji suzom stihove slaže,
koji te pogledom moli za sočni poljubac usnama.
U pjesmama vidiš sjene palme pokraj plaže,
tama se bori sa svjetlom u našim dušama.

Grom udarcem svojim strahovito će da kaže
ne vidiš u njemu čovjeka tajanstvenog u biti,
da ne tražimo ljubav u mraku upaljenim lučama
oblak ukrasi nebo kišom koja će liti.

Dok snenim gvozdenim šinama vozovi tutnje u beskraj
ne vidiš idilu, nego trganog života jednoličnu šemu.
Ljubav je jedina stvar koja vječnošću sija,
pjesnik, suza i djevojka dovoljno za poemu.

Kvartet pjesnika

Igraju karte četiri mladića,
Dante, Puškin, Petrarka i ja.
Na stolu soc kafe, brandy i čaše
i duhanski dim nadahnuća
da igramo u zanosu poker istine.
U igri pjesnik ne vara nikada.
Svjesni da zle ptičurine
gaču, vrište i lepetaju krilima.
Da igramo u zanosu, ne vide ljudi
ni krilata bića mita i laži.
Dante je svjestan propale ljubavi,
Puškina također boli srce,
nas preostala dvojica šutimo,
ne spuštamo karte, blefiramo
i čekamo svanuće novoga dana.
„Pjesma je kancona Lauri iz snova!“
Reče tajanstveno, tiho i mrko,
znoj mu kapa niz lice umno.
„Jadni Petrarka!“ – pomislih žurno.
Blijeda svijeća u nestašici svjetla
obasja na tren lice mučenika.
Oborih pogled na stol laži. Muk!
Čekanje povoljnog trenutka i jad.
Četiri muškarca u dugoj noći
bez zvijezda, bez vjetra u samoći,
traže u igri karata sklad.

Božica iz sokaka

Afrodita iz moga sokaka
smješeći je prišla rascvjetaloj nadi,
Bogovi su bili u starinskoj svađi
da odrede božicu najljepšu na svijetu.
Nisam Paris, ali smatram da najljepša si ti
u krugu moje uličice male,
samo mi se igraš, ne govoriš ništa,
plešeš ples ljubavi stare.
Nebo sada titra, žmirkaju zvjezdice
nad Trojom moga djetinstva.
U sokaku malom želim da te vidim,
kažu da si otišla ka suncu davno.
Vratićeš se! Znam!
Božice su žene, a žene božice,
slatka ljubav kaže.
Osmjehni se opet da te vidim
u odsjaju fenjera nostalgične čežnje.

Jedina

Jedina,
samo su oka tvoja dva
tirkizna
i muzika
koja je začarala cvijet ljubavi
na obali.
Jedina,
djeca su nekada gorko plakala,
voda,
voda je pjenušava brzo skakala
preko slapova snova.
Jedina,
bila si ljubav moja
iskrena,
druge ljubavi ne postoje
jer mašta je tvorac sna,
san je mirnoća noći ozvjezdane
i tren
koji se pamti za vječnost.
Pružila si mi tijelo svoje
studeni,
dubinu koja se gubi u ljubavi.
Nisi djevojka, nisi žena,
rijeka si tajnovita ukrašena
koja plovi ka meni, ne ka ušću,
uživa u sjeni
u bespuću.
Jedina.

Moj Jesenjine

U smrti su ljudi različiti, moj Jesenjine,
neko umire sa osmijehom, neko sa gorčinom u ustima,
nekome smrt je početak, nekome turobni kraj.
A tvoja smrt?! Tvoja?! To je tajna desetljećima.
Ipak, u tvornici snova, čuje se pjesme lagani dah.
To pjevaš nakon smrti glasovima miliona,
a samo si želio biti običan pjesnik mlad
koji bi ljubio žudno svele hrizanteme
u osvit dana mliječnog, nevjernog kao lutalica.

Smrti su različite, moj Jesenjine!
Evo prilazi jedna, samotna, nesvakidašnja,
zijeva poput starice, trga živote poput kraljice,
vuče nas u bezizlaz, u bezizlaz noćne tame
svojim koštatim prstima…

Bilješka o autoru:

Milorad Kostić je rođen 10. maja 1966. godine u Prokuplju, a od rođenja živi u Sarajevu. Završio je Filozofski fakultet Univerziteta u Sarajevu, Odsjek za historiju.

Do sada je objavio knjige:

Zapisano u zvezdama, Zbirka poezije, Sarajevo, 2003. godine,
Sarajevska enigma – Kroz sjećanje zaborava –, Zbirka poezije, Sarajevo, 2015. godine,
Ljubav ga nije htjela, Novele i pripovjetke, Tešanj, 2016. godine,
Dioklecijan i Aleksandra – Zveket mačeva – tom I, / Ljubavni roman/ , Tešanj, 2019. godine.
Pjesma je dar trenutka, Zbirka poezije, Vrnjačka Banja, 2022. godine.
Koautor je i pet knjiga poezije i proze deset autora u izdanju Kulture snova iz Zagreba:
Mislima zapisujem pjesmu 2, Zajednička zbirka 11 autora, Izdanje Kulture snova, Zagreb, 2018. godine,
Perom ispisujem dušu 2, međunarodna zbirka kratkih priča 10 autora, Izdanje Kulture snova, Zagreb, 2019. godine,
Dodirima duša 2, zajednička zbirka kratkih priča 10 autora, Izdanje Kulture snova, Zagreb, 2020. godine,
Moji snovi ispisani stihovima 4, zbirka poezije 10 autora, Izdanje Kulture snova, Zagreb, 2021. godine,
Moje priče ispisane istinom, zbirka kratkih priča 8 autora, Izdanje Kulture snova, Zagreb, 2021. godine.

Nosilac je brojnih književnih priznanja od kojih su značajnija: Druga nagrada časopisa Avlija za najbolju kratku priču za 2016. godinu, Rožaj 2017. godine, Srebrni medaljon Kulturnog društva Lahor, Požarevac 2018. godine. Nagrada za životno djelo Međunarodne manifestacije za literaturu, umjetnost i kulturu PLANETOPIJA, 2019. godine, Akademija EUROART, Prva nagrada za poetsku tvorbu „GORDANA KOCEVA“ za 2019. godinu, Štip, Srebrna povelja Prvog pjesničkog festivala „Poezija bez granica“, Beograd, 2019. godine, Velike povelje u povodu desete obljetnice Kulture snova za svestrani rad na programima i promicanju kulture, Zagreb 2021. godine, i mnoge druge. Zastupljen je u preko sedamdeset međunarodnih antologija i zbornika. Učesnik je brojnih kulturnih manifestacija u Bosni i Hercegovini i regionu. U par navrata je bio član žirija za ocjenu i odabir pjesama mladih pjesnika Udruženja Metamorfoza iz Sarajeva, a 2022. godine i član žirija za prvu pjesničku manifestaciju Kapija mojsinjskog neba u Kruševcu Srbija. Jedan je od voditelja Kulturnog kruga Sarajevo Kulture snova Zagreb i u užem odboru je pri organizaciji poznatih pjesničkih festivala Sarajevo na dlanu. Član je više umjetničkih udruženja.