Slikarstvo: Slađana Matić Trstenjak

»Umjetnička ispovijed Slađane Matić Trstenjak ekspresivna je, zgusnuta i puna emocija. Boja i materijalna zasićenost glavni su izražajni elementi njezinih radova, čemu pridonosi i izbor sve manjega formata slikarskoga platna. Glavni motiv ostaje krajolik, ali su pojedini prizori već potpuno apstraktni. U usporedbi sa slikama iz ranijega razdoblja, više ne prepoznajemo središnji objekt – stablo – koji bi se mogao povezati s prikazom čovjeka ili same umjetnice. Sada promatramo kompozicije s neodređenom kolorističkom masom na koju pada kiša ili je obasjava sunce. Zanimljive su kombinacije kolorističkih perspektiva. Posebnost tih slikarskih djela, promatrano sa likovne i sadržajne strane, čini kolaž i assemblage tehnika. Papirnate trake, potrgane i zalijepljene na platno, prelaze preko ruba i stvaraju prostornu dimenziju slike. Radi se o kombinaciji obojenih i iscrtanih listića različitih oblika, a ponegdje ih dopunjuju i tekstilne krpice. Boja je ta koja stvara raspoloženje, a prevladava topli kolorit ružičastih i ljubičastih tonova. Tu se zelena i plava pojavljuju „u ulozi oborine“ čija je simbolika ispiranje lošega i suvišnoga sa scene. Umjetnička djela Slađane Matić Trstenjak zrače bogatstvom beskrajnoga životnoga kolorita i optimizma.«

– Mojca Štuhec, iz kataloga izložbe »Krug i kvadrat«, Galerija DLUM, Maribor, Slovenija, travanj 2023.

»U početku bijaše priroda. Ili Priroda, kako je komu bliže. Savršena, netaknuta i neporemećena ljudskim djelovanjem koje se ciklički destruktivno ponavlja kroz povijest. Čovjek na nju ne djeluje samo ekološkim zagađenjem, već i ratnim razaranjima. Takvo osobno i autentično iskustvo rata koje je proživjela u djetinjstvu slikarica Slađana Matić Trstenjak upisuje u bosanski pejzaž u dolini mjesta Žepče, kroz koje protječe rijeka Bosna, okruženog brdima i šumama. Iako je u početku predložak bio doslovni pejzaž, u njezinom se slikarstvu taj pejzaž po sjećanju brzo transformirao u tzv. slikarstvo s ključem i alegoriju ciklusa razaranja i obnavljanja života i prirode. Naslovom „Offline“ sugerira se također otuđenost ljudi od matice Prirode, i potrebu da se kada god možemo isključimo iz virtualnog tehnološkog svijeta.

U svim svojim slikama koje stvara u kombiniranoj tehnici (akril, kreda, pastel, flomaster, kolaž), Slađana Matić Trstenjak egzistencijalnu, emotivnu i duhovnu traumu sakriva u pejzaž, u kojemu se kriju arhetipski i alegorijski motivi poput teme šume. Jednako tako, prema naslovima njezinih slika može se odgonetnuti kako inzistiranje na atmosferskim prilikama, kiši i suncu, govori u prilog metafori „kako kroz kišu priroda i majka Zemlja plaču s neba na čovječanstvo“, a s druge strane – kiša ispire svu težinu, traume, bol i krv, pripremajući Zemlju za novo klijanje i novi život. To će zamijetiti i likovni kritičar Mario Berdič kada konstatira postupak slikarice gdje „oslikanim kolažiranim papirima usmjerenim okomito prema dolje i preko donjeg ruba platna, kao da se nabujala voda izlijeva po slikarskoj površini, izbacujući svo zlo i nečistoće svijeta“.

Kako smo samo došli do tako teških tema gledajući Slađanine na prvi pogled razigrane slike, u kojima autorica itekako inzistira na pastelnim bojama, plavim, ružičastim i žutim nijansama, koje nas mogu zavarati kako se u ovom slikarstvu itekako pojavljuje i dosta crne… a te crne formacije u slici se centralno nalaze poput nekog crnog grotla u kojemu nestaje sva Svjetlost ovoga svijeta i koja često guta antropomorfizirana stabla.

Naime, Slađana nije prva umjetnica u korpusu suvremenog slikarstva s naših prostora koja teške i traumatične emocije sakriva iza naizgled spontanog, ludičkog, čak benignog dječjeg duktusa. Sjetimo se devedesetih godina, kada je u hrvatskom slikarstvu nekolicina značajnih umjetnika uvela tzv. dječji crtež koji nas je liječio od ratnih strahota. Upravo su Bane Milenković, Svjetlan Junaković i Saša Šekoranja inaugurirali kompleksni slikarski senzibilitet koji nas je liječio kroz poetiku dječjeg apstrahiranja svijeta jer neke je od naših najdubljih eszistencijalnih strahova bilo lakše prezentirati i maskirati na površini slike kroz tzv. ludičku negaciju i infantilnu regresiju. Uostalom, na početku geneze takvog slikarstva stoje Nives Kavurić Kurtović i Zlatko Keser, svatko sa svojom morfologijom. Ili, prisjetimo se slikarstva Pauline Jazvić i Dragane Nuić Vučković gdje se pod krinkom teme sretnog djetinjstva groteskno otvara naličje istoga. Zatim, Snježana Kodarić-Ivanković koja progovara o velikom ritualu obnavljanja prirode i života, u kojemu svaka vrsta biljke ili životinje ima svoje mjesto. U tom nizanju kontekstâ i bliskih morfologija, Slađana Matić Trstenjak otkriva nam pejzaže kojima apstraktna redukcija ne negira stvarnost i istinu, niti ih pozicionira prema nadrealnom.

Dakle, odabirom palete umjetnica želi premostiti i nadići duhovno opterećujući background motiva „emotivnog pejzaža“ (Nina Jeza), vjerujući ne samo u cikličko obnavljanje prirode, već u zatvaranje i liječnje naših emotivnih i duhovnih ponora, rana i ožiljaka. Zato nakon kiše dolazi sunce, a crna šuma ipak nije metafora za trajno mjesto tame, pogibelji i carstva smrti iz kojega se ne možemo izvući. Šuma je na koncu u Slađaninim slikama označitelj pomanjkanja svjetlosti, za koju se umjetnica tako jasno zalaže.

Ako je kritika njezino slikarstvo pozicionirala prema egzistencijalnom spektru, gdje se očitava i ekspresivna gesta – što ponovno upućuje na tezu o slikarstvu kao emotivnoj i duhovoj terapiji – u mnogim se slikama javlja iznimno važan motiv stabla, koji me asocijativno odvlači prema duhovnoj popudbini Oskara Hermana i Slobodana Vuličevića. Dobro nam je znana simbolika stabla, odnosno, drva kroz povijest i različite kulturološke, duhovne i religijske tradicije, no smatram kako je dovoljno zadržati se na motivu stabla kao simbolu stalnog obnavljanja i regeneracije (drvo života). Taj pozitivni vitalistički princip koji uvijek na kraju nezaustavljivo izvire iz tamnih trauma zaokružen je u ovom slikarstvu nimalo banalno svjetošću sunca i nebeskih sfera, rosom ružičastih jutra.«

– Iva Körbler, iz kataloga izložbe »Offline«, Galerija Vladimir Filakovac, Zagreb, rujan 2019.


Ružičasti listovi, komb. tehn. na platnu, 60×50 cm, 2020.

Polja od baršuna, komb. teh. na platnu, 40×42 cm, 2023.

Ona, komb. teh. na platnu 30×32 cm, 2023.

Nocna kiša, komb. teh. na kartonu, 42×42 cm, 2020.

Skriveno, komb. teh. na platnu, 113×80 cm, 2020.

Bolješka o autorici:

Slađana Matić Trstenjak rođena je 29. 7. 1985. u Doboju (BiH). Odrastala je i pohađala OŠ u Žepču. Završila je Srednju školu primijenjenih umjetnosti u Sarajevu (2004.). Magistrirala je u slikarskoj  klasi kod prof. Antuna Borisa Švaljeka na ALU Široki Brijeg, Sveučilište Mostar (2010.). Dosada je imala preko trideset samostalnih izložbi: Galerija Kristian Kreković (Tuzla, BiH, 2022.), Galerija Abstract Project (Pariz, Francuska, 2021.), 9. međunarodni festival likovnih umjetnosti u Sloveniji/ Reciklirane priče/collage i assemblage (Kranj, 2020.), KAOS festival suvremenog kolaža (Kranj, Slovenija, 2020.), Galerija Vladimir Filakovac (Zagreb, Hrvatska, 2019.), Umjetnička galerija Maribor (Slovenija, 2019.), Galerija DLUM (Maribor, Slovenija, 2018.), Galerija La Roggia (Pordenone, Italija, 2017.), Galerijski centar Varaždin (Hrvatska, 2016.), Galerija Razvid (Zaprešić, Hrvatska, 2015.), Galerija Blaues Atelier (Graz, Austrija, 2014.) itd. Imala je preko stopedeset skupnih izložbi: »Vječni tango«, Galerija KoRa (Skoplje, Makedonija, 2023.), »26. Intersalon«, Tvrđava Dobrohor (Stare Mesto pod Landštajnem, Republika Češka, 2022.), »Majski salon – Plava crta«, Kibla Portal (Maribor, Slovenija, 2022.), »Različiti, odlični. Mladi umjetnici 2020.«, Galerija ZDSLU (Ljubljana, Slovenija, 2021.), »Nepoznata blizina – slovensko suvremeno slikarstvo«, Galerija Profeta (Budimpešta, Mađarska, 2018), »17. Biennale portreta«, Galerija portreta (Tuzla, BiH, 2018.)… Članica je: DLUM-a (Maribor, Slovenija – potpredsjednica), HKDM-a (Maribor, umjetnički vođa Likovne sekcije Milena Lah), ZDSLU-a (Ljubljana, Slovenija), HDLU-a (Zagreb, Hrvatska) i ULUBiH-a (Sarajevo, BiH). Dobitnica je brojnih nagrada (Nagrada Kulturoš, Čakovec, Hrvatska, 2018., Nagrada Društva likovnih umjetnika Maribor, Slovenija, 2019. i 2016…). Dobitnica je Radne stipendije Ministarstva za kulturu Republike Slovenije (Ljubljana, Slovenija, 2019.). Živi i stvara s statusom slobodne umjetnice u ateljeu koji joj je dodijelila Općina Maribor.

www.sladana.com