O izložbi Le Fantôme de la liberté (decembar, 2022.), pisao je prof. dr. Danis Lan Fejzić u svome kritičkom osvrtu, kojega u daljem tekstu prenosimo u cjelosti.
Oslobađanje kao ideal (ples ”Fantoma slobode”)
Umjetnost je oduvijek zrcalila kako individualna emocionalna stanja tako i prijelomne društvene momente. Unutar rječnika, umjetnost se objašnjava i kao kvalitet, proizvodnja, izraz i domen djelovanja, zatim kao pojava/proizvod nastao u skladu sa estetičkim načelima, nešto percipirano i kao lijepo – privlačno ali i kao ono što ima značaj veći od običnog, svakodnevnog.
Ali ona jeste i potreba za zadovoljavanjem vlastitog ukusa, osobnih afiniteta i prestiža. Estetička definiranja i uspostave estetskih kanona ponekad, kroz povijest, izgledaju i kao odveć konfuzno lutanje kojim se pokušavalo dokučiti ”nedokučivo i apsolutno”. Zapravo, čini se da nema niti može biti univerzalnog zaključka ili ”zakona” kojim se potvrđuje nešto što je tako promjenjivo i individualno.
Sukladno svemu već rečenom, umjetnička igra/zanos Džejlane Karaman Pašić poprima i etičke, humanističke značajke koje (autoričinom intencijom) nadvisuju bilo kakvu formalnu estetiku, bilo kakvu čisto poetsku razinu koja je samoj sebi svrha. Umjetnost (i njoj prirođene mogućnosti) Džejlana vidi kao ”provodnika poruke”, koja je, u njenom radu i poziv na suočavanje sa nama samima. Autorica silno želi (nerijetko i uspijeva) da svojim instalativnim iskazima – poetski zazvanim ”Fantomi slobode” – oslobodi cijeli spektar zatomljenih te brižljivo čuvanih uzoraka svijesti/podsvijesti, u krajnjem slučaju memorijskog Bića. Ovi prikazani, lebdeći Anđeli u oku pronicljivog promatrača (u skladu sa uspješno pridodatim muzičko-vizualnim elementima) nadrastaju funkciju te simboliku koju nam odrednica ”Fantom” već naučenim postulatima i narativom ”diktira”.
Vizualno (dopadljivo – zastrašujuće) je u stalnoj i uspješnoj korelaciji sa porukom filozofskog i duhovnog autoričinog Ja. Njen materijalizirani stav da funkcionalno i svrsishodno ostvarenje nužno počiva na Oslobađanju istinski provocira promatrača da (barem na čas) iskusi zanosni poziv na ples sa Fantomima/Anđelima… uz spoznaju da fascinacija za mitskom slobodom nerijetko uzrokuje i gubitak Sebe. Dualnost Džejlaninog metafizičkog govora i njemu prirođene poruke/poziva publikumu je svakako nešto što naslućuje i njen sopstveni (budući) kreativni život te osobnost. Nesumnjivo se radi o kreativnom putu vrijednom praćenja.
” Sve stvari u prirodi su mračne ukoliko ih ne izložimo svjetlu” (Da Vinci)
– Dr. Danis Lan Fejzić
Bilješka o autorici:
Džejlana Karaman Pašić je rođena u Sarajevu, gdje je završila Srednju školu primijenjenih umjetnosti, a potom i studij te magisterij na Akademiji likovnih umjetnosti. Umjetnica je širokog spektra djelovanja. Od ilustracije knjiga i slikovnica, slikarstva, izrade ogledala, pa do kreiranja monumentalnih svijetlećih instalacija od reciklažnih materijala. Sarađivala je sa brojnim bosanskohercegovačkim i regionalnim piscima. Njeni ilustratorski radovi objavljeni su u knjizi “Dva veka karikature na prostorima Jugoslavije”. Članica je Udruženja likovnih umjetnika BiH i Udruženja likovnih umjetnika Kantona Sarajevo, u okviru kojih izlaže dugi niz godina.
U martu 2022. godine prezentirala je svoj dugogodišnji istraživačko-stvaralački rad na samostalnoj izložbi u galeriji Collegium Artisticum u vidu pedesetak izloženih dijela. Krajem iste godine, sarajevska publika je imala priliku uživati u nesvaskidašnjoj izložbi monumentalnih, iluminiranih prostornih instalacija, pod nazivom Le Fantôme de la liberté (fr. Fantom slobode). Istu izložbu predstavila je i tuzlanskoj publici. Ovim projektom napravila je zapažen iskorak na polju multimedije i instalativne umjetnosti, što je prepoznao i stručni žiri te joj je dodijeljena ovogodišnja nagrada Collegium Artisticum za novi medij i instalaciju.
Dunjalučar 