pomoli se svecu i pomiluj Boga
Jer si tako nevin u vinu od gloga
– Vino od gloga
Čuvaj se stjenica u iznajmljenoj hotelskoj sobi i vikendici!
Današnja populistička politika traži žrtve i trkače na 100 metara koji uz pjesmu i lovorike završe na smetljištu dnevne političke istorije. U ovom vremenu postkulture, gdje su zamijenjene vrijednosti, sve što služi čovjeku gubi ili je izgubilo svoj smisao. Ipak nije sve tako crno kao što izgleda! Opstaju i vječno ostaju samo strogo iskusni maratonci koji imaju snage da istrče do svjetlosti na kraju tunela. Takvi opet rijetko za života dobiju priznanje ako opšta politika nema od toga debelu korist. Međutim, pored smrti za koju mnogi kažu da je jedina pravda na ovom svijetu ne postoje ni barikade koje će zaustaviti istinsku, neprolaznu i univerzalnu vrijednost. Čak i kad površna gomila to djelo pokuša da svede na nivo nepoznatog autora, legendu i mit, zna se o kakvoj se poruci i vrijednosti radi te kao takva kad tad će izaći na površinu dnevnog svjetla. Zato trčimo strpljivo, mudro, strateški i kvalitetni maraton do konačnog prolaskakroz cilj. Pjesnikinja Minela Morankić Ćosić je svjesna svega ovog…
“Dok po ko zna koji put
Ćutiš koliko si jak u kostima
Iz bičve prst opominje:
„ne idi poderan međ’ zvijezde, Sine!“
(Iz bičve prst)
Zbornik poezije “Tajne grofa Miškina” pjesnikinje Minele Morankić Ćosić je pun boli, ispovjedne otvorenosti, bez trunke laži. Ogoljena istina o mentalnom sklopu društva u kojem živimo i civilizacije koja nam se beskrupulozno nameće. Gola, bez oklopa, bez maske, kao od majke rođena, pjesnikinja stoji na oltaru za žrtve dok sa pijedestala licemjerna osrednjost željna hljeba i igara zahvalno kliče lažnim autoritetima. Ne znaju da se bubanj pokrenuo i da se okreće kolo sreće. Da nisam u moje životno iskustvo ugradio ‘ciglu’ spoznaje o ljudskoj gluposti sigurno bih se po ko zna koji put pitao – kako to da zaista malo nas osjeti i vidi iskrivljeno ogledalo stvarnosti?! To je ponor u kojem se odražava sva patologija ega ljudskog roda, ambis prekriven mrežom laži u koji ljudi slijepo koračaju duboko vjerujući i ubijeđeni da u njemu žive. Nije bilo nikad, a posebno danas, pametno dijelit savjete ikom ali eto onako neformalno ću pjesnikinji Mineli reći: “Sačuvaj tišinu u sebi obasjanu svjetlom istine!”
“Ostalo je malo vremena
Za potrošit’ sve slabosti
Jer moja istina nije i tvoja
U tvojoj sam besramno ogoljena
U svojoj još lelujam
Nevino čista i pakleno opasna”
(Poredak)
Duše je sve manje. Kriza ideja je sve veća. Koga interesuje savjest i preispitivanje iste kad možemo živjeti život po sistemu “copy – paste” – rijaliti programi, zabava, jagnjetina, pivo, pornografija i politika u službi stjenica i bolesne ambicije podrepnih muha. Otuđili smo se kao ljudi. Minelina poezija nije hermetički izraz koji je svrha sam sebi. Naprotiv to je poezija koja se ne otuđuje od čitaoca već komunicira sa njim, poezija koja ima bogat kolorit u dopadljivim lirskim slikama. Jednostavno je posebna. U njoj je prisutan i klasični romantičarski uticaj. Kome nije poznata veza ljubavi i bola? Bol koja je konstantna a tek tolika da ti da do znanja da si živ. Poezija je pisana nešto u rimi i nešto više slobodnim stihom što primjetno utiče na poetsku dinamiku i ton. Gradacija i poetska valorizacija su prisutne u pravoj mjeri što je već standard za Minelina djela. Tematski je pjesnikinja ostala vjerna sebi. Na kraju bih zaključio da je sjećanje veliki teret prošlosti a istovremeno i svjedok našeg postojanja koji vodi samo jednoj istini.
Autor: Branislav Lukić Luka
Bilješka o autoru:
Branislav Lukić Luka rođen je 1970. godine u Tuzli. Slobodni multimedijalni umjetnik. Slikarski zanat učio kod sarajevskih slikara Mirsada Džombića i Vladimira Vojnovića, a to druženje i rad sa njima čini veliku prekretnicu u njegovom slikarskom i stvaralačkom (umjetničkom) životu. Kao slikar do sada je imao 30 samostalnih, i preko 100 kolektivnih izložbi, te je učestvovoao na mnogim međunarodnim likovnim kolnijama i festivalima kulture i umjetnosti. u zemlji i inostranstvu.
Objavio je knjige poezije:
Još jedan smiješan vijek – (zajednički projekt Jasmina Maga, Damira Nezirovića i Branislava Lukića Luke) – Dom mladih Tuzla, 1999. godine.
Sikter gomilo – Dom mladih Tuzla,2001. godine.
Drkanje cuki noge – Lucido, alternative underground Balkan, 2004. godine.
Vrisak kroz svilenu paučinu – (zajednička zbirka poezije 9 autora s područja Balkana) – INDA d.o.o. Lukavac, 2009. godine (download knjige).
Portret bosanskog behara – (ciklus knjiga poezije i fotografija modela iz Bosne i Hercegovine) – INDA d.o.o. Lukavac, prva knjiga iz ciklusa objavljena 2009. godine.
Dunjalučar 