---

Rosa

Jutros sam bosa hodala po rosi
Svaka kap mi hladila vrelo tijelo
Uskoro će vlati postati otkosi
Kosac se sprema pokositi polje cijelo

U vrtu me omami miris kopra
Udahnuh ga duboko i snažno
Kiša sve listove i cvjetove opra
No tlo ipak nije ostalo vlažno

Suho je i dalje žudi da se napije
Da zagladi koru oporu i suhu
Njemu ne trebaju druge terapije
Da zablista u najljepšem ruhu

Tako i meni treba samo kratki dah
Jutarnjeg povjetarca da me osvježi
Suhu ću zemlju smrviti u prah
Pupoljak ruže dovoljan da me raznježi

Vir

Želim samoću!
Treba mi mir!
U sebe pogledat’ hoću
Zaroniti duboko u opasan vir

Mira mi dajte!
Ja svoj u sebi nosim
Umjesto u mene u sebe pogledajte!
Mrvicu tišine samo prosim

Ja ne hodam više utabanom stazom
Ne želim više buku ovog svijeta
Sama se borim sa svojom meta-stazom
Sita sam više mračnog polusvijeta

Letjeti želim sloboda me mami
Ne da radim sve što god pomislim
Samo da me vjetar toplinom omami
Krila svoja letom da uposlim

Moja

Ni moja smrt neće biti slavna
Neće me pamtit’ ni suhi list na grani
Postat’ ću samo nečija prošlost davna
Kao minuli mirisi kojim míre jorgovani

Vrata terase bit’ će zatvorena
Neće se čuti ni pjev kósa na jeli
Samo će mahnut’ krilom duša izmorena
Kao crnih vrana let zakašnjeli

Neću čuti kosca, ni dijete kako naranče jede
Ni fijuk vjetra, ni šum mora, ni žubor česme
Vidjet’ ću samo slike što pomalo blijede
i pokidane note nekad poznate pjesme