Poezija: Faris Šačić

Zlatan, My home, Bihac

Ka Bihaću

Završila se himna, zgasnulo je slavlje,
orkestar odavno već spava ili pije,
kravate su pale, kliznule su svile,
u tom svijetu kreme – dama što se smije.

A za šankom šutke, sav iz drugog svijeta,
on gleda u daljinu, iz prošlosti sluti,
u ponoru svjetla, mermera i bludi,
vrijeđaju ga ovi sati i minuti.

Iz visokih kula i prijema slavnih,
on prhnuo bi tiho, a za priču kraću,
sa koferom jednim, bez fraka i mašne,
nečujnim putem, busem ka Bihaću.

Ostavio iza sebe zlaćane salone,
ove pjesme koje nikome ne znače,
tražeći u daljini izgubljeno davno,
neke iste one, gradove Bihaće.

A za šankom sada, sam, obješenjak,
odmahuje rukom sirenama sa strane,
i šutke sluti izgubljeno davno,
u zvuku klavira neke davne dane.

I ne makne se tako ni koraka dalje,
nema puta, ni kartu, ni plaću,
a već joj priča, već joj gleda oči,
već je na pola puta ka Bihaću.

Bilješka o autoru:

Faris Šačić je mladi bosanskohercegovački pisac, rođen 1998. godine u Sarajevu. Završio je Četvrtu osnovnu školu u Hrasnici i Međunarodnu srednju školu u Sarajevu. Student je na Odsjeku za historiju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu. Knjigom „Putnik kroz život“ (2015), koju izdaje sa samo šesnaest godina, širom otvara vrata za dalje uspjehe na regionalnoj kulturnoj sceni. Samo godinu dana kasnije izdaje knjigu „Na prugama vremena“ (2016), koja je bila novi, znatno veći iskorak mladog pisca. Najmlađi je član Udruženja bosanskih umjetnika od 2015. godine. Udruženje izdaje zbornik grupe autora naslovljen njegovom pričom „Miris izgorjelog papira“. „Kritika čovjeka“ (2019), predstavlja svojevrsnu kulminaciju njegovih ranijih motiva, ali i nagovještava piščev angažman na mnogim drugim tematskim i stilskim poljima savremenih književnih tokova. Njegove pripovijetke i pjesme zastupljene su u mnogim proznim i poetskim zbirkama širom regiona. Za svoj književni angažman je više puta nagrađivan. Autor živi, školuje se i stvara pod nebom rodnog grada.