---

U praznom odjeku sjećanja,
Zvukom sklada,
I pjevanjem puka,
Sve jači je muk vremena,
Ispod svjetlosti pomrčine.
Sklad bijaše,
sklad vječnih, uobličenih života,
A pomrčina bijaše,
pomrčina ljudske percepcije o
Svemu živome.
Dok “neživo” postoji na – čovjeku
nepojmljiv način,
On se pak trudi.

Nebeskom plavetnilu pohrlit ću,
U zagrljaj,
Nesebično
I bezuslovno,
Ono grli svakoga,
Nisam ljubomorna
No, krivo mi je,
rijetko ko istinski da osjeti Njega
I privije ga iz svega,
Zagrli i tepa.
Usljed licemjerstva
Mi branit ćemo
Fiktivna carstva,
Fikcija nam biva sveta,
Ograničit ćemo i Njega,
Jer ljudska dimenzija je bijedna
Zakržljana do Milog nam sedmog neba.
Bijahu u lažnom znanju ega,
Idealizovat ćemo sve što treba,
Iz dubine najnižih želja,
Poklonit ćemo se ikoni plemena,
Za grubi bitak,
Ova igra bit ce plitka,
Život pitak,
Utrljanom stazom,
Vječan gubitak,
A nekima
Kratak
Prividan
Slavan
Dobitak