
Aldin Karahasanović rodio se u Sarajevu, na prvi dan Kurban-Bajrama te godine. Roditelji su ga htjeli nazvati Bajro, ali njegove starije sestre se nisu složile s tom idejom, te su predložile ime koje i danas ima. Bio je tih, miran i povučen u školi, a u privatnosti je radio razne nestašluke koje mu sada prepričavaju. On se ničega od toga ne sjeća, ali se sjeća da je uvijek volio brojeve. Nije imao mnogo stvarnih prijatelja, pa se socijalizirao sa likovima iz stripova i knjiga. Iz te navike i danas čita. Već nekoliko godina je apsolvent na Odsjeku za komparativnu književnost i informacijske nauke Filozofskog fakulteta Sarajevo i sa nestrpljenjem čeka trenutak da prestane govoriti da je apsolvent, ali nema volje da okonča taj proces. Voli i teatar, film, a posebno voli gledati serije. Prati Bookstan od njegovog prvog izdanja i uvijek se želio prijaviti na Bookstan radionice, ali je uvijek imao neke izgovore zašto to treba uraditi tek naredne godine, pa je upadao na radionice iako nije bio pozvan. 2020. godine je shvatio da se samo boji da neće znati napisati kritiku, odlučio se suočiti s tim strahom i napisao kritiku na koju je bio veoma ponosan. Učestvovao je i u projektu Bookstan on Air kroz koji je napisao još par kritika (1, 2), te pripremio intervju i podcast (koji je i vodio). I dalje se ne smatra kritičarom, te vjeruje da ima još mnogo toga za naučiti. Kako je učenje nešto što je uvijek volio, logičan slijed je da se prijavi i na ovogodišnju radionicu u sklopu Bookstana. Živi od rada u Udruženju “Zašto ne”, gdje koordinira nekoliko projekata vezanih za transparentnost vlasti.