Filozofski rječnik : B


Barbara: prvi način (modus) prve silogističke figure. Njegova struktura redovno se uzima kao klasični primjer kategoričkog silogizma. Premise su mu M a P, S a M, zaglavak S a P.

Baza: (grč. basis) osnova, podloga, temelj. Naročito značenje ima termina baza u materijalističkom shvaćanju povijesti, prema kojemu je ekonomska baza i njen razvoj osnova povijesnoga kretanja i razvoja

Behavior psihologija: (engl. behavior = ponašanje, vladanje) psihologijska škola koja nastoji izgraditi psihologiju isključivo na opažanju i mjerenju objektivnog ponašanja živih bića u različitim okolnim prilikama.

Beskonačno: ili bezgranično je ono što nema svršetka, što nema granica, što se ne može do kraja domisliti. Tako se beskonačni prostor i vrijeme kojima, kad zamislimo konac odmah taj konac i prekoračujemo i tako u beskraj, jer ih ne možemo izmjeriti ni bilo kako brojčano odrediti.

Besmrtnost: (lat. immortalitas) općenito: neprolaznost ili vječnost jednog živog bića, a naročito ljudske duše. Ideja besmrtnosti javlja se već u primitivnih naroda i plemena, a u kasnijim religijama, naročito u krišćanstvu, postaje jedan od temeljnih principa i nauka vjere.

Bespotrebnost: ontički pojam kojim se označava djelovanje i nastajanje iz vlastite razložnosti i uzročnosti (causa sui), bez uticaja nečega izvana.

Bezuvjetno: što nije ograničeno nikakvim uvjetima, pretpostavkama, što se zbiva apsolutno slobodno i nije ničim predodređeno.

Bhuta: (sansk.) biće, ono što je nastalo, što postoji, realnost i njeni elementi, osobito fizički, koji se obično nazivaju maha – bhuta (veliki ili grubi elementi: zemlja, voda, vatra zrak i redovno eter).

Biće: (grč. to on, lat. ens) to što jest, sve ono o čemu se može izreći da na neki način jest ma šta ono bilo: kamen ili kuća, biljka ili životinja, čovjek, historijski događaj, umjetničko djelo, stroj ili naprava, osjećaj, pojam ili broj. Za biće kao biće sasvim je irelevantno na koji način bivstvuje, da li samo idelano (kao npr. broj) ili realno itd., – ostaje dakle samo puki faktum da nešto jeste ili bivstvuje, a to nešto može biti što mu drago.

Bionomizam: (lat. bis = dvaput i grč. nomos = zakon) naučavanje o dva zakona, dvije vrste zakonitosti, odnosno o dvostrukoj zakonitosti, kojm se objašnjava složena pojava u stvarnosti. Tako se npr. život čovjeka objašnjava biološkom i društvenom zakonitošću.

Bicentričan: (grč. bios = život i lat. centrum = središte) koji priznaje ljudski život i njegove vrednote za istaknuto mjerilo smisla i vrijednosti prirodnog zbivanja i razvitka, kao i pojedinih kulturnih funkcija. Ekstremno stajalište: biocentrizam.

Biogen: (grč. bios = život i genesis = postanak) kod Hertwiga i Verwonova organska submikropska elementarna supstanca iz koje nastaje život.

Biogenetski zakon: princip po kome se tumači da razvoj pojedinca prolazi kroz sve glave faze evolucije vrste kojoj pripada. Po biogenetskom zakonu ontogeneza bi bila kratko ponavljanje filogeneze.

Biogeneza: nastanak života, razvoj života.

Biologizam: nastojanje (analogno fizikalizmu i psihologizmu) da se problematika filozofije, kao i njenih pojedinih disciplina, više – manje jednostrano svede na biološke pojave i zakonitosti, te rješava na osnovu metoda i rezultata biologije.

Biometrija: (grč. bios = život i metrin = mjeriti) znanstvena disciplina koja se bavi mjerenjem struktura i funkcija živih organizama i matematsko – statističkom obradom dobivenih podataka.

Biomorfizam: teorija po kojoj se sve psihičke i socijalne pojave mogu objasniti zakonitistima koje vrijede u području bioetičkih pojava. Ta teorija zanemaruje specifične kvalitativne osobitosti psihičkih procesa i društvenih pojava.

Biopsihizam: (grč. bios = život i psyhe = duša) filozofsko shvatanje da svaka bioetička pojava mižno ima i svoju psihičku komponentu.

Biozofija: (grč.) životna mudrost, nauka o životu.

Bit: (grč. ousia, to ti en einai, lat. essentia) ili suština – ono što tvori postojanu prirodu neke stvari, temelj njene određenosti, osebujnost nečega i stalni izvor njegovih bitnih svojstava.

Bitak: (grč. einai, lat. esse) eusptantivirani infinitiv glagla biti, središnji pojam filozofije. Za razliku od bića, bitak u ontologiji ne označuje više nikakvo biće ili određeno nešto, a jojš manje tek bit nečega, nego naprosto prisustvo bića u cjelini, ništa drugo nego da biće uopšte jeste, ane da nije (Parmenid: Jest naime bitak, a nebitak nije). Biće dakle miže biti biće samo po tome što jest, što bitak prebiva u njemu, podaruje mu njegovu biće – vitost i čini ga vidljivim. Nasuprot biću, međutim, koje uvijek mora biti ovo ili ono itd. u beskraj, ukratko ma što, ali je kao biće uvijek određeno i posredovano, ograničeno i samdržajno nešto, bitak je naprosto neograničen neodređen, neodređen i besadržajan, i kao lišenost svakoga određenja on je zapravo Ništa.

Bitan: onaj koji se odnosi na bit nečega, pripada temeljnom uvjetu neke stvari ili pojma, bez čega se nešto ne može ni zamisliti, budući da ga taj bitni element tek kostituira i od njega je neodvojiv.

Bivanje: (grč. gignesthai, lat. fieri) ili postojanje – mijenja u najopćenitijem smislu, promjena kao takva, obraćanje nečega u drugo. Kao temeljno počelo Heraklitova mišljenja )oanta rei) često se suprotstavlja ukočenom i nepromjenljivom bitku elejaca. Za Hegela, koji ističe kako nijedan stavak Heraklitova mišljenja nije ispustio iz svoje filozofije, bivanje (Werden) je podjednako glavno obilježje njegove dijalektike i shvaćeno kao jedinstvo suprotnosti. U Znanosti logike bivanje se određuje kao jedinstvo Bitka i Ništa, i njegovi su momenti nastajanje i nestajanje.

Bol: 1. Specifičan osjet koji je redovito praćen neugodom različitog intenziteta. Osjet bola nastaje zbog podražaja posebnih receptora koji se nalaze u koži (površinska bol) ili u unutrašnjim organima i potkožnim tkivu (dubinska bol); 2. (moralna) bol je više ili manje trajan doživljaj neugode izazvan nekom nezgodom ili nesrećom npr. gubitkom voljene osobe.

Borba klasa: osnovna pokretačka snaga cjelokupnog povijesnog perioda zasnovanog na klasnoj eksploataciji. Teoriju o klasnoj borbi svestrano je razradio K. Marx. Ona daje uvid u osnovne suprotnosti i tendencije kretanja određenog klasnog društva kao i razrješenje tih suprotnosti. Još je u Manifestu pisao Marx: Historija svakoga današnjeg društva (izuzev prvobitnu zajednicu . Engels) jest historija klasnih borbi. Slobodni čovjek i rob, patricij i plebejac, baron i kmet, cehovski majstor i pomoćnik, ukratko ugnjetač i ugnjeteni stajali su jedan prema drugom u stalnoj suprotnosti, vodili neprekidnu, čas skrivenu, čas otvorenu borbu, borbu koja se uvijek završavala revolucionarnim preobražajem cijelog društva ili zajedničkom propašću klasa, koje su se borile…

Buddhi: (sansk.) um, mudrost; intelektualni princip višeg stupnja nego manas, po tome što nije vezan za osjetna područja iskustvenog mišljenja. Definira se i kao znanje o samom sebi, također i u psihološkom smislu. – U smislu samkhya drugi stepen manifestacije bivstva (tattva) i najviši izraz duha (puruša) u prirodi (prakriti).

Budizam: nauka indijskog mudraca Siddharthe Gotame iz plemena Sakya, nazvanog Buddha (623. – 543. otkada se broje godine budističke ere) i njegovih sljedbenika. Još prije početka naše ere spominju se glavne realističke i idealističke škole u budizmu. Među Buddhinim filozofskim tezama karakteristično je njegovo odbijanje da zauzme stav prema džungli metafizičkih teza, a posebno prema aporijama spekulativnog uma: Nisam se izrazio da je svijet vječan, ni da nije vječan, da je svijet konačan, ni da je beskonačan, da su duša i tijelo isto, ni da su različiti.

Buridanov magarac: primjer ironije na Buridanovu tezu o slobodi volje. Buridanus Johannes (umro oko 1360.) bio je Ockamov učenik i nastavljač. Kao rektor Pariskog sveučilišta (1327. – 1328.) javno je branio teze nominalizma. Buridan je dokazivao da ljudska volja djeluje na osnovu motiva. Pod jednakim okolnostima (aequilibrium indifferentiae) volja bi vjerovatno ostala neodlučna. Odatle su Buridanovi skolastički protivnici izmislili primjer tzv. Buridanovog magarca, koji stoji između dva potpuno jednaka plasta stijena. Uslijed jednakosti motiva magarac se ne može odlučiti na koju će stranu prije poći, te nužno mora uginuti od gladi.