Filozofski rječnik: C


Causa: (lat.), uzrok, osnov. Več od Aristotelove podjele potječu: causa efficiens (djelotvorni uzrok) i causa finalis (svršeni uzrok), causa materialis (materijalni uzrok) i causa formalis (formalni uzrok). Skolastici uvode pojam causa sui (uzrok samoga sebe), koji je ujedno i causa prima (prvi uzrok), po kome dokazuju neovisnost boje egzistencije. U povijesnom razvoju filozofske misli dobio je ovaj pojam mnoštvo atributa i po njima varicijacije značenja kao npr. causa cognoscendi (spoznajni osnov), causa essendi et fiendi (osnov bitka i uzrok bivanja), causa libera (slobodni uzrok), causa occasionalis (prigodni uzrok), causa vera (istinit uzrok), causa ficta (izmišljeni, proizvoljni uzrok), causa sufficiens (dovoljno razlog) i dr. (V. uzrok i uzročnost.)

Cerebro: spinalni živčani sistem. Pogledajte somatični živčani sistem.

Ciklotiman: sklon promjeniraspoloženja, naizmjenice veseo i tužan, uzbuđen i tih.

Ciklotomija: (grč- kiklos = krug i thimia = čuvstvovanje); 1. u psihijatriji blaži tip manično-depresivne psihoze; 2. u Kretschmerovoj tipologiji oznaka za karakter svojstven pikničkom tipu.

Cinizam: pogledajte kinizam.

Circulus in probando:(lat.) krug u dokazivanju. Logička pogreška koja se sastoji utome da se dokazani postupak kreće u krugu, a to će reći da se teza koja se dokazuje upotrebljava kao argument pri dokazivanju argumenata pomoću kojeg se direktno ili indirektno pokazuje. Npr. da se P dokazuje pomoću Q, a Q pomoću P, ili da se P dokazuje pomoću Q, Q pomoću R, a R pomoću P.

Circulus vitiosus: (lat.) pogrešan krug. Logička pogreška u definiciji ili dokazu. Pogrešan krug u definiciji nastaje kada se jedan ojam deinira pomoću drugog, a ovaj pomoću prvog, npr. kad se A definira pomoću B, a B pomoću A, ili kad se A definira pomoću B, B pomoću C, a C pomoću A.

Civilizacija: (lat. civilis = građanski, uglađen). Pojam koji poput pojma kulture ima i šire i uže značenje. U širem smislu, kao antiteza pojmu prirode, obuhvaća sve ono što je čovjek u svom svjesnom stvaralaštvu ostvario novo nad prirodom u nastojanju da stvori lakše i vrednije oblike života. Pod taj pojam onda uz oruđa i oružja (rezultati napretka tehnike) potpadaju i organizacioni oblici države, pa čak i načela i praksa morala, a i drugih područja kulture. U užem smislu pojam civilizacije suprotstavlja se pojmu kulture, pa se njime označuju sva sredstva tehnike u prevladavanju prirode, a uz to i svi izvanjski oblici ljudskog stvaralaštva, pa i izvanjska strana kulturnog života.

Cjelina: (grč. holon, lat. totum) označuje tvorbu čiji se dijelovi mogu razumjeti samo kao integralni članovi jedne sintetičke nedjeljive povezanosti kojoj pripadaju, nasuptor sumi, agregatu, mnoštvu ili skupu, kojih pojedini dijelovi mogu uzajamno mijenjati mjesta, tumačiti se odvojeno i razumjeti izolirano kao takvi koji imaju i zaseban opstanak.

Cogito, ergo sum: (lat. = mislim, dakle jesam). Osnovno načelo Decartesove filozofske pozicije, kako ga je sam formulirao, i jedan od temeljnih stavova i centralnih problema kasnije zapadnoevropske filozofije. Ova polazna tačka Decartesove filozofije predstavlja izlazište tzv. metodičke skepse (de omnis dubitandum, u sve valja sumnjati) koja je primarno usmjerena protivh skolastičkih dogmi i nepovredivih istina.  

Coincidentia oppositorum: (lat.), jedinstvo suprotnosti (npr. konačnog i beskonačnog, jednog i mnoštva), tj. izjednačavanje svega suprotnog u bogu. Time se suprotnosti poništavaju i prestaju djelovati.

Common sense: (engl.), zajednički smisao, smisao zajednice, zdrav ljudski razum. Prerađeno je prema latinskom sensus communis, što znači zdrav ljudski razum.

Conatus: (lat. = pokušaj). Kao termin ušao u filozofiju Ciceronovim prijevodom grč. horme (kretanje; poticanje; sila; nagon; volja; žudnja) kako su stoici imenovali kretanje duše prema predočenom predmetu što je spoznat kao njoj primjeren.

Conclusio sequitur partem debiliorem: (lat.), zaglavak slijedi slabiji dio. Pravilo po kome u kategoričkom silogizmu zaglavak poprima od prethodnih dviju premisa slabija svojstva, tj. partikularnost i negativnost ukoliko postoje ma u kojoj premisi.

Conditio sine qua non: (lat.), uvjet bez kojega neki određeni događaj nikako ne može nastati; stanoviti neophodan uvjet nečega.

Consenus gentium: (ili consensus omnium), (lat.), podudaranje gledišta ili shvaćanja svih ili mnogih (različitih) naroda, upotrebljeno kao dokaz istinitosti ili općevažnosti ( i nužnosti) nekog vjerovanja ili ideje iz njihove opće raširenosti (npr. ideja boga).

Consequens: (lat.), što iz nečega slijedi. U događanju se tim pojmom označava posljedica, u dokazivanju tvrdnja, a u silogizmu završni sud, zaglavak.

Contingens: pogledaj kontingentan:

Credo quia absurdum: (lat.), vjerujem jer je besmisleno. Ta je izreka nastala kao sinteza iz Tertulijanova (160-222) dokazivanja sadržaja kršćanskog vjerovanja. To se odnosi na njegov spis De carne Christi (Isusovo tijelo) u kojem kaže: Sin božiji je raspet, ne stidimo se toga, jer je to sramota; sin božiji je umro, potpuno vjerujemo u to, jer je to apsurdno. I sahranjen uskrsnuo je; to je tačno, jer je nemoguće.

Credo ut itelligam: (lat.), vjerujem, da bih spoznao. To je metodološki princip mišljenja u srednjem vijeku. Postavio ga je već Augustin kao osnovni zahtjev u istraživanju teoloških dogmi. Samu formulaciju dao je Anselmo iz Canterburya (1033-1109), u djelu Proslogion: Neque enim quaero intelligere, ut credam, sed credo, ut intelligam. (Ne tražim spoznaju da bih vjerovao, nego vjerujem da bih spoznao.)

C – sistem: specifičan termin filozofije R. Avenariusa. Označava mjesto gdje završavaju centripetalni i počinju centrifugalni živci, od kojeg zavise sve ljudske reakcije na svijet. Posreduje između vanjskih nadražaja (R) i sadržaja naših iskaza (E). Promjene su u centralnom sistemu ili f(R) ili f(S), to jest, one su ili funkcija vanjskih nadražaja ili funkcija materija koje organizam prima u sebe (disanjem, prehranom).