Filozofski rječnik: G


Ganglije: (grč. ganglion = izraslina, izbočina) : nakupine živčanih stanica koje se nalaze izvan centralnog živčanog sistema (mozga i leđne moždine). Neki autori nazivaju bazalnim ganglijama i nakupine živčanih stanica koje se nalaze u srednjem mozgu.

Generacija: (lat. generatio = rađanje) : rod jedne epohe koju u izvjesnom pogledu karakteriziraju približno jednake potrebe i težnje. Po nekima epoha od 30 godina predstavlja jednu generaciju.

Generalizacija: uopćavanje, logički postupak zaključivanja indukcijom od pojedinačnih slučajeva na općenitu spoznaju, pravilo, zakon. Generalizacija je naročito svojstvena metodologiji prirodnih znanosti.

Generalno: (lat. generalis): što se odnosi na rod, nešto općenito; opreka: specijalno odnosno individualno; generalni je sud, za razliku od univerzalnog suda, općenit sud s obilježjem nužne veze subjekta s određenim predikatom (npr. Čovjek je smrtan prema univerzalnom sudu svi ljudi su smrtni).

Generatio aeqivoce ili spontanea: (lat.): nastajanje živih bića, organizama, svega organskoga po anorganskim zakonima, po prirodnim (fizikalno-kemijskim) silama bez nekih zasebnih životnih klica. Već Empedokle uči o nastajanju iz zemlje ponajprije biljaka, a onda životinja. Tu teoriju zastupaju i stoici i Lukrecije, a u novije vrijeme i Schopenhauer i Haeckel. Suprotno od toga kolacionizam, koji uzima da je za nastanak organskoga života nuždan svojevrstan vlastiti stvaralački akt

Generički: (franc. generique): što pripada rodu; opreka: specifično.

Genetički: što se odnosi i obazire na postanak i razvitak; genetička metoda istražuje, prikazuje i tumači neku pojavu s obzirom na uvjete i faktore njenog razvoja ne zadovoljavajući se tek opisivanjem i izlaganjem same datosti. Genetički aspekt očituje se u naučnoj svijesti uopće (primjerice u biologiji, psihologiji, povijesti). Za razliku od transcendentalne metode u spoznajnoj teoriji smatra se genetička metoda psihološkom. Pod genetičkim znanostima Baldwin razumijeva znanosti o životu i duhu, koje se služe genetičkim kategorijama, za razliku od agenetičkih ili mehaničkih znanosti. Genetička definicija prikazuje postanak sadržaja definiranog pojma.

Genetika: (grč. genetikos), znanost o postanku i razvitku.

Geneza: (grč. genesis), postanak, razvitak, npr. života (biogeneza), duševnog života (psihogeneza).

Genij: Genij (lat. genius): osoba izvanrednih duševnih sposobnosti, kod koje je naročito istaknuta inteligencija i natprosječna sposobnost za veći broj različitih aktivnosti (umjetničkih, znanstvenih). Termin nema specijalnog tehničkog značenja, ali se katkada, i to ne sasvim opravdano, definira kao ekvivalent kvocijenta inteligencije iznad 150.

Genijalnost: oznaka za izvanredne duševne sposobnosti koje omogućuju neobično visok ljudski stvaralački uspjeh, prvenstveno na polju nauke i umjetnosti.

Genotip: skup naslijeđenih osobina nekog individuuma.

Genus: (lat.), rod, rodni pojam; ima relativnu ulogu: isti pojam može biti rod u odnosu na niže (podređene) pojmove, a vrsta (species) u odnosu na više (nadređene) pojmove; genus proximum: najbliži nadređeni rodni pojam.

Geocentričan: n (grč. ge Zemlja i lat. centrom = središte) jest sistem Ptolomejev po kojemu je naša Zemlja središte svemira. Taj je nazor vladao u starom i srednjem vijeku. Odbacio ga je tek Nikola Kopernik, jer se po njemu neke nebeske pojave nikako nisu dale razjasniti, pa je postavio svoj heliocentrički sistem po kojemu je Sunce središte svemira, tj. ne okreće se Sunce oko Zemlje nego Zemlja oko Sunca.

Geopsihologija: (grč. ge = Zemlja): grana psihologije koja proučava kako različite klimatske i meteorološke prilike i promjene djeluju na doživljavanje i ponašanje ljudi i životinja.

Gha’ib: U Kura'nu: ono što osjetila ne zapažaju, ili što um neposredno ne spoznaje; u teološkom smislu predmet nadnaravne objave, ili ono što ostaje skriveno u bogu (usp. nespoznatljive atribute Spinozina boga ili prirode). Kod Averroesa u kritici Avicenne, termin se javlja u , smislu noumenon ili transcendentni bitak stvari za razliku od fenomena (šahid).

Gjainizam: u indijskoj filozofiji učenja gjine ili pobjednika, nazvano po nadimku Nataputre Varddhamane, Mahavire ili velikog junaka među Tirthankarama ili Utemeljiteljima puta koji vodi k asketskom oslobođenju iz svijeta pojavnosti. Živio je u 6. st. stare ere, a propovijedao je u isto vrijeme i u istom kraju kao i Gautama Buddha. Od Buddhine nauke gjainizam se razlikuje na moralnom području po ekstremnim oblicima asketizma. Mahavirino učenje dobilo je svoj kanonski oblik tek u prvim stoljećima naše ere u jeziku nazvanom gjainski prakrit. U međuvremenu je nastalo više sekti, a učenje se mijenjalo, osobito u teoretskim stavovima. Dvije su glavne sekte, švetfunbara (obučeni u bijelu odjeću) i digambara (obučeni u nebesku odjeću, tj. goli asketi)

Gjhana: , metoda budističke meditacije, a sastoji se u postepenoj redukciji stanja i sadržaja svijesti na točku ništice. Reduktivni niz stanja ili Oblika (rupa) subjektivne svijesti naziva se rfipa­ -gjhana, a reduktivni niz sadržajnih ili kategorijalnih područja arfipa-gjhana. Samim izrazom gjhana označava se redovno prvi od ovih reduktivnih nizova, koji se smatra osnovnim. Njega Buddha na mnogim mjestima formulira ovako : Učenik, koji se odvojio od strasti, odvojio od onoga što je nevaljano, dostiže i zadržava prvi stupanj meditacije koji nastaje iz odvojenosti, a uključuje razmišljanje i prozrijevanje, zadovoljstvo i sreću. – Zatim, odvrativši se od razmišljanja i prozrijevanja, učenik doživljava radost u sebi, usredotočenost duha u jednoj točki, pa tako dostiže i zadržava drugi stupanj meditacije, gdje nema razmišljanja ni prozrijevanja, a nastaje iz sabranosti, popraćen zadovoljstvom i srećom. – Zatim napušta zadovoljstvo, te ostaje ravnodušan, pažljiv i sabran. Tu tjelesno doživljava onu sreću koju su oplemenjeni označili riječima: ‘Tko je ravnodušan i pažljiv, taj živi sretno’. Tako dostiže i zadržava treći stupanj meditacije. – Zatim, odbacivši sreću i patnju, pošto su iščezla prijašnja veselja i žalosti, učenik dostiže i zadržava četvrti stu- gjhana 120 panj meditacije, bez sreće i patnje, potpuno pročišćen svjesnom ravnodušnošću.

Gnomici: (gnomičari, prema grč. gnome = umna spoznaja, uviđanje, mudra izreka), opći naziv za najstarije predstavnike grčke etičke filozofije (sedam mudraca) koji su svoje misli izricali u obliku sentencija. Među gnomike ubrajaju se obično : Solon iz Atene (Ni u čemu ne pretjeruj ! Ako si naučio slušati, znat ćeš i zapovijedati), Tales iz Mileta (Upoznaj sam sebe! Radije nek ti zavide nego da te sažaljevaju!), Hilon iz Sparte (Pokoravaj se zakonima!  – Mrtvoga smatraj sretnim!), Pitak s Lesbosa (Uoči pravi čas!Ni bogovi se ne bore protiv onoga što mora biti), Bias iz Priene (Ljudi su većinom zliPočetak otkriva čovjeka), Kleobul iz Linda (Najbolje je držati mjeruRado slušaj i ne govori mnogo!), Periander iz Korinta (Zanos može sveUžici su prolazni, časno ime je besmrtno).

Gnomički: (grč. gnome = umna spoznaja, uviđanje, mudra izreka): izrečen u obliku sentencije (poslovice). Gnomičko izražavanje karakteristično je za čitavu kinesku filozofiju i za stariji period grčke filozofije.

Gnoseologija: (grč. gnosis = spoznaja i logos = riječ, nauka), isto što i spoznajna teorija.

Gnosis: (grč.), spoznaja, znanje, težnja da se sve dokaže napose u pogledu duhovnog, božanskog svijeta. U problemima teologije gnosis se odnosi na spoznaju dogmi i Objavljene istine. Prema tome predstavlja suprotnost vjerovanju u crkvene autoritete i dogme

Gnostici: (grč. gnosis = znanje), pripadnici kršćanske sekte koja je htjela teološke dogme misaono istraživati. Gnostici su u kršćanstvo unijeli mnogo sadržaja iz orijentalnih religija i mitova. Velik utjecaj imali su u Siriji i Mezopotamiji. Poznatiji su gnostiti : Simon Magus, Basilid, Kerint, Kerdon, Marcion, Appelles, Karpokrat i drugi.

Gnosticizam: (grč. gnosis = znanje): učenje gnostika da se čovjek može spasiti samo ako boga spozna. Protiv gnostika istupili su crkveni apologeti (branioci) koji su zahtijevali vjerovanje bez ikakvog znanja. Najistaknutiji apologet bio je Justin pogubljen u Rimu oko god. 166.

Grafologija: 1.) disciplina koja se bavi proučavanjem rukopisa bilo kao grafičkog procesa bilo kao grafičkog produkta. Sudska grafologija sastoji se u proučavanju karakteristika rukopisa radi utvrđivanja tko je autor potpisa ili pisma; 2.) neznanstveni pokušaj upoznavanja ličnosti na osnovu karakteristika rukopisa.

Granična situacija: (njem. Grenzsituation), pojam koji je u filozofiju uveo K.  Jaspers, a njime označava životni položaj u kome se čovjek sudbinski našao pred nekom neotklonivom teškom situacijom svoje opstojnosti, svoga žića. Tu situaciju on doživljava kao antinomiju, kao neuspjeh koji neočekivano izaziva posebni, preinačeni oblik njegove opstojnosti. Takve su granične situacije na primjer: trpnja, krivnja, borba, smrt i sl., koje se kao neminovne u nekom odlučnom času javljaju i ljudsku akciju, koja je nečim neugodnim zatečena, svagda pojedinačno, neplanski i na osebujan način usmjeravaju.

Guna: (sansk.), Struna ili potka; kategorija kvalitete u indijskoj filozofiji prirode. – Škola vaišešika polazi od tablice 24 kvalitete fizičke i psihičke prirode (prakriti). – U školi samkhya, a kasnije i vedanta, guna se nazivaju tri osnovna modaliteta pojavnosti : najniži je tamas, tama ili inercija, za njim je ragjas, maglovito stanje vitalnih pobuda, a najviši sattva, stanje potpune čistoće i dobrote bića. U moralno-filozofskom smislu razvoj duha u srodnim yoga metodama treba da teži od savladavanja stanja tamas do konačnog postizanja stanja sattva.