
Qualitas occulta (novolat.), sakriveno svojstvo, nezamjetljiva kvaliteta. Pojam nastao u srednjovjekovnoj i prihvaćen u renesansnoj filozofiji, a služio je za objašnjenje nekih pojava u kojima djeluju tada još nepoznate sile (npr. magnetizam).
Quaternio terminorum (fallacia medii termini), pogreška u silogističkom zaključivanju koja nastaje otuda što je srednji pojam (terminus medius) unutar istog silogizma poprimio dvojako značenje, pa u objema premisama postoje zapravo ukupno četiri umjesto, po pravilu, tri termina (v. silogizam, amfibolia, ekvivokacija, princip identiteta).
Quidditas (novolat.), štostvo (v.). Quid nimium pro bat, nihil pro bat (lat. : tko odviše dokazuje ništa ne dokazuje), pogreška u dokaznom postupku, koja nastaje kad se navodi više argumenata nego što je za konkretni problem potrebno, pa se on više zamućuje nego što se osvjetljava i dokazuje.
Quid pro quo (lat.): nešto za nešto. Izreka koja označava neki nesporazumak, neku zamjenu, neki misaoni nadomjestak.
Quod erat demonstrandum (lat.): što je trebalo dokazati. To je obično završna formula dokaznog postupka u skolastici.
Quodlibet (lat. quod libet = što je po volji). Na srednjovjekovnim sveučilištima uoči većih crkvenih praznika skupljali su se profesori i studenti na zajedničke diskusije. Tada je svatko mogao pitati što je htio i o tome se raspravljalo. Predmet razgovora nije bio samo o jednoj temi, nego o svemu čega se tko sjetio (quodlibet). Iz takvih diskusija proizišle su i knjige u kojima su bili obrađivani veoma različiti problemi i to u obliku pitanja i odgovora.