---

Rabulist (lat. rabula = mutikaša), koji izvrće pravi smisao riječi; bukač, brbljavac.

Racionalan (lat. ratio = um, razum), uman, misaon, razumski, razumskog porijekla, koji pripada umu. Moguće opreke : osjetni, empirijski, iracionalan, intuitivan, metalogički.

Racionalizam (lat. ratio = um, razum), filozofijski prvenstveno spoznajnoteorijski pravac koji teorijske i praktičke probleme promatra i rješava sa stajališta uma (razuma, mišljenja), namjenjujući mu pri tom odlučujuću ulogu i značenje, a zanemarujući sve što je ispod razuma (empirija, historijska ostvarenja), iznad razuma (supraracionalno) i izvan razuma (iracionalno). Kao spoznajnoteorijski pravac racionalizam smatra razum za izvor spoznaje i osnov njene logičke vrijednosti. Za razliku od empirizma (v.) zasniva svu spoznaju na sposobnostima razuma da utvrdi i spozna bitak, smatrajući iskustvo, ako već ne sasvim suvišnim, a ono tek potrebnim uvjetom i poticajem da same razumske sposobnosti dođu do punog izražaja. Ideal racionalizma (kao uostalom i empirizma) jest spoznaja stvarnog svijeta s karakterom nužnosti i općenitosti matematičko-geometrijskih istina.

Rad (grč. ponos, asholia; lat. lahor, molestia, negotium; u nas riječ nastala od stcsl. rab­ -ota ili rob-ota) označava svaku djelatnost koja zadovoljava neku potrebu ili nuždu proizvodeći sredstvo radi njezina zadovoljenja te na taj način ima svoju svrhu izvan sebe. Kao što već pokazuje sama riječ taj pojam ima ponajprije negativno značenje i emocionalni prizvuk zahvaljujući u prvom redu povijesnom kontekstu u kojem je nastao, naime antičkom ropstvu. Pozitivno značenje toga pojma (poiesis, productio) obilježava proizvodnju sredstava za život ili tvorbu, za razliku od činidbe (praxis) kao djelatnosti koja ima svoju svrhu u sebi, kako je to prvi jasno diferencirao Aristotel u Nikomahovoj etici

Radikalan (lat. radix = korijen), korjenit, temeljit, koji ide konzekventno do korijena, do osnova same Radikalan (lat. radix = korijen), korjenit, temeljit, koji ide konzekventno do korijena, do osnova same stvari, do onoga najosnovnijega. Biti radikalan znači zahvatiti stvar u korijenu. A korijen za čovjeka jest čovjek sam. (Marx). Po Kantu i Fichteu može u čovjeku, njegovoj prirodi, biti ukorijenjena, urođeno i radikalno zlo, koje se suprotstavlja njegovu povijesnom, kulturnom i ljudskom oblikovanju (oplemenjivanju njegove unutrašnjosti).

Radikalizam (lat.), radikalnost, korjenitost neke teorije, prakse, htijenja, mišljenja, djelovanja, politike; beskompromisnost u stavovima, kritici, zastupanju i provođenju svojih ideja, u borbi za njih i dr.; težnja i usmjerenost na temeljitu izmjenu postojećeg stanja prema novim beskompromisno postavljenim principima.

Rasizam, reakcionarno i nenaučno shvaćanje o nejednakosti ljudskih rasa, o više vrijednim i manje vrijednim rasama. U 19. st. postavili su tu tezu i pokušali je znanstveno objasniti na temelju antropometrijskih izučavanja i tumačenja pojedinih kultura, kao i mehaničkim prenošenjem darvinizma na društveno kretanje, Gobineau, Lapouge, Ammon, Chambrelain i dr. Na bazi tih teorija o arijskoj rasi kao najvrednijoj razvio se zatim u nacionalsocijalizmu (v. fašizam) grubi rasizam koji je germanskoj rasi pokušao ostvariti privilegirani položaj. Rasizam je služio kao moćna ideološka poluga fašističkom imperijalizmu kao i svakom ugnjetavanju i eksploataciji rasa (ideologija američkih robovlasnika, još uvijek prisutna u američkom društvu, kao i ideologija južnoafričkih rasista).

Rasudna snaga (njem. die Urteilskraft), kod Kanta stoji u sredini između razuma u užem smislu kao sposobnosti tvorenja pravila i uma u užem smislu kao zaključivanja prema pravilima. Rasudna snaga je sposobnost tvorenja sudova, općenito moć suđenja i rasuđivanja, da li nešto posebno potpada pod neko općenito pravilo ili ne. Ako je pravilo dano a valja ono posebno podvesti pod općenito pravilo, Kant govori o određujučoj rasudnoj snazi. Ako je pak dano ono posebno a valja naći općenito onda je Kant naziva reflektirajućom rasudnom snagom.

Ratio (lat.), isto što i um (v.) za razliku od razuma (intellectus, v.); neki istim terminom označuju oboje (um i razum), a neki čak i samo razum. Također znači isto što i razlog, tj. ono zbog čega ili zašto tvrdimo da nešto jest ili biva tako kako jest ili biva. Shvaćen u ovom posljednjem smislu diferencira se na ratio essendi – razlog bivstvovanja, ratio fiendi – razlog bivanja, isto što i uzrok (v.); ratio agendi – razlog djelovanja, isto što i motiv (v.), ratio cognoscendi – razlog spoznavanja, razlog u užem smislu te riječi.

Razboritost (grč. phronesis, lat. prudentia), uvid, promišljenost, sposobnost praktičnoga tj. etičkoga i političkog djelovanja, različita kako od znanosti kao teoretske sposobnosti tako i od umijeća kao tehničke ili poietičke sposobnosti. Odlikuje se uvidom u kreposti (v.) kao srednosti što pružaju mjeru praktičnoga djelovanja, slobodom (v.) izbora, odmjerenošću postupaka i njihovu primjeravanju konkretnoj situaciji. Očituje se i kao sposobnost praktičnoga silogizma, etičkoga i političkoga zaključivanja te donošenja odluke ugledajući se na primjere uglednih i glasovitih ljudi, te prosuđivanja zahtjeva i norma praktičnoga djelovanja kojima je svrha blaženstvo (v.) kao najviše dobro u životu pojedinca u skladu sa zajednicom.

Razum, u svakidašnjem značenju: sposobnost razboritog (zdravog, pravilnog, logičnog, kritičkog) mišljenja i rasuđivanja; uglavnom isto što i pamet, um, razbor. U filozofskoj literaturi domaćim izrazom razum zamjenjuje se nekoliko stranih izraza, npr. grč. nus, dianoia, logos, lat. intellectus, ratio, njem. Verstand itd.

Razumijevanje, 1) uočavanje logičnog sadržaja nekog simboličkog izraza; npr. povezivanje riječi nekog jezika s njenim značenjem, govornog ili pisanog teksta s njegovim smislenim sadržajem (mišlju, činjenicom, situacijom itd.); 2) razvijanje nekog izoliranog smislonosnog elementa (opažanja, podatka i sl.) smislenim vezama do cjelovitog logičkog uvida u njegovo značenje, svrhu, vrijednost itd. (npr. razumijevanje nekog događaja iz historijske situacije; razumijevanje nekog čina iz psihičke strukture ličnosti).

Razumijevanje (njem. Verstehen), shvaćanje značenja i smisla, što se najprije očituje u govoru (v.) kao razumljenom bitku koji prožima sve odnose povijesnoga čovjeka spram svijeta, i s kojim je povezan niz srodnih pojmova.

Realan (lat. res = stvar), stvaran, koji objektivno zbiljski postoji. Pojam realan označuje postojeće u stvarima i neovisno od svijesti. Suprotan je pojmu idealan, koji znači nešto samo pomišljeno, što samo u mišljenju postoji.

Realizam (lat. res = stvar, realis = stvaran), filozofski nazor koji se javlja na različitim filozofskim područjima, u značenjima koja su srodna ali se ne mogu svesti na jedno osnovno.

Realno (lat. realis = stvaran), stvarno. Ima više bliskih ali ipak različitih značenja, npr. : ono što jest, bivstvujuće uopće ; ono što je poput stvari; ono prostorno-vremensko nasuprot idealnom kao neprostornom i izvanvremenskom; ono što se ostvarilo nasuprot onom što je samo moguće; ono zbiljsko nasuprot prividnom; ono autentično nasuprot neautentičnom; ono životno nasuprot beživotnom; ono što egzistira u skladu sa svojom biti nasuprot onom kod čega postoji rascjep između faktične egzistencije i biti itd. Kod nekih filozofa točno je fiksirano neko od navedenih značenja ovog termina, dok je kod drugih termin višeznačan ili neprecizan. Suprotni pojmovi : i realno (v.), idealno, fantazijsko (v.), imaginarno (v.).

Realnost (novolat. realitas = stvarnost), svojstvo onoga što je realno; također cjelokupnost svega što je realno (v.), što postoji; za razliku od onoga što je samo predočeno ili pomišljeno, ontologična osebičnost, neovisna o svjesnoj doživljajnosti, zbilja. Neki razlikuju fizičku realnost (cjelokupnost svih fizičkih predmeta ili stvari) od psihičke realnosti (cjelokupnost svih psihičkih doživljaja).

Receptivan (lat. recipere = primati), prijemljiv, sposoban da prima određene utiske, primajući. Suprotni pojmovi, produktivan, aktivan, spontan.

Recesivno obilježje, naslijeđena osobina ko­ . ja ostaje latentna (skrivena) zbog toga što je potisnuta od druge dominantne osobine (v. dominantan).

Reciprocitet (lat. reciprocus = istim se putem vraćajući), uzajamnost, uzajmičnost, naizmjeničnost, međusobnost, međusobna uvjetovanost.

Rečenica : jedinica saopćenja; jezični izraz Gednočlan ili višečlan, potpuno dorečen ili eliptičan) koji uključuje predikativnu sintagmu, tj. sadrži bilo kakav element izjave (saopćenja) o nekom – izričito spomenutom ili pretpostavljenom – predmetu, odnosu, činu, zbivanju, izjavi, zamisli, situaciji.

Red (grč. taksis; lat. ordo), bilo koji ustaljeni odnos među stvarima, osobama i stanjima koji se dade izraziti kao pravilo ili zakon. Ideju sveopćeg reda Grci su izražavali i terminom kozmos imajući pred očima svijet kao sklop ustaljenih odnosa. Na ovu ideju prirodnog reda oslanja se ideja logičkog i moralnog reda u kojoj su zadane samo norme a njihovo izvršenje figurira kao čovjekov zadatak. Teorijom reda, odnosno filozofijskim utemeljenjem reda bavili su se gotovo svi veliki filozofi, posebno Aristotel, Plotin, Augustin, Toma Akvinski, Spinoza, Leibniz, Kant, kao i istaknuti predstavnici suvremene fiJozofije matematike.

Reductio ad absurdum, v. deductio ad absurdum.

Redukcija (lat. reductio = vođenje natrag), u logici svođenje druge, treće i četvrte silogističke figure (v.) na prvu, koju Aristotel (kao poslije i Chr. Wolf smatra jedinom savršenom figurom, jer samo kod nje nisu potrebne nikakve pomoćne operacije da se pokaže nužnost zaključka. U filozofiji: svođenje pojedinih spoznaja na zajednički princip, pojedinačnoga na opće. U matematici : smanjivanje neke veličine u određenom odnosu.

Redukcionizam je filozofijska stajalište koje svodi sve spoznaje na neke prvotne i zajedničke principe (v. redukcija).

Refleks (lat. reflecto = odrazujem), 1) Bezuvjetni refleks je jednostavna motorna ili sekretorna reakcija koja se osniva na nasljeđu a odvija se određenim putovima. Npr. stiskanje zjenice pod utjecajem pojačanja svjetla koje dopire u oko (tzv. pupilarni refleks), ispružanje potkoljenice kad se zada lagan udarac pod iver na koljenu (tzv. patelarni refleks) itd.

Refleksija (lat.), misaona, razumsko osvrtanje na doživljavanje; pomišljanje, razmišljanje, rasuđivanje. Refleksija je zapravo viši stupanj svjesnosti, znanje o znanju, misaona promatranje svjesne aktivnosti i njenih ostvarenja, pri čemu je težište pažnje pomaknuta s prvotnih objekata na sam subjekt i njegov, bilo teorijski bilo praktički, odnos prema objektima. Refleksija je značajni izvor spoznaja o psihičkim činjenicama (v. introspekcija), te o logičkim zakonitostima svijesti uopće.

Regressus in infinitum (lat.): vraćanje u beskrajnost, u neizmjernost. U logici misaoni put koji se u beskonačnom nizu kreće od pojedinačnog i posebnog k općenitom, koji od posljedica kreće k sve daljim i daljim, sve osnovnijim uzrocima neke pojave, ali se ti uzroci povezuju u beskraj.

Regularan (lat. regula = mjerilo, pravilo), pravilan. Tako se u znanosti i filozofiji naziva onaj fenomen koji se, iako pojedinačan, može podvesti pod jedno opće (generalno, v.) pravilo. Pojedinačno koje se javlja samo jednom i zasebno naziva se singularnim.

Regulativan (lat. regula = mjerilo, pravilo), naziva se po Kantu princip uma, koji ne predstavlja samu spoznaju nego ono što usmjeruje putove ljudske spoznaje. Npr. ideja svrhovitosti. Često se regulativni principi u znanosti nazivaju radnim hipotezama. Suprotno : konstitutivan (v.).

Reinkarnacija (lat. reincarnatio = ponovno utjelovljenje), ponovno vraćanje duše u ze maljsko tijelo. Prema spiritističkom učenju duša poslije smrti provodi neko vrijeme na drugom svijetu, a potom opet silazi na Zemlju da se sjedini s jednim novim ljudskim bićem. Slično je učenje i o metempsihozi (v.), samo s tom razlikom što se pod metempsihozom razumijeva takvo selenje duše kod kojega se ona sjedinjuje i s različnim životinjskim tjelesima radi očišćenja od grijeha što ih je počinila u pređašnjem životu. U seobu duša vjerovali su npr. pitagorovci i Platon, a isto tako sačinjava ona bitan element budističke i nekih drugih religija.

Rekognicija (lat. recognitio = prepoznavanje), akt svijesti pomoću kojega se spoznaje da je sadržaj neke nove predodžbe identičan sa sadržajem jedne prijašnje predodžbe. Rekognicija je funkcija važna ne samo po sebi, nego igra važnu ulogu i u proizvođenju svih kompliciranih sadržaja predodžbe, jer svijest pri tom mora biti sigurna da su svi sastavni dijelovi te predodžbe identični s predodžbama koje su se prije toga razvile. (v. i aprehenzija).

Relacija (lat. relatio) – odnos, odnošenje između bivstvujućeg (stvari, pojava itd.). Relacija je shvaćena još od Aristotela kao jedna od kategorija bivstvujućeg. U kasnijoj filozofiji relacija, kao i ostale kategorije shvaćaju se i kao subjektivne i kao transcendentalne forme (Kant, v. kategorije). U formalnoj logici sudovi relacije su kategorički, hipotetički i disjunktivni. Relacionalna logika ili logika relacija je dio i tvorevina matematske logike (v.).

Relativan – uvjetovan, u odnosu prema nečemu. Suprotno : apsolutan, bezuvjetan. Nešto je relativno kad nije zasnovano u sebi samom, nc1:. ‘1 u odnosu na nešto drugo.

Relevantan (lat.), znatan, važan, bitan, značajan, odlučujući, suvisao, svrsishodan. Suprotno : irelevantan.

Reprodukcija (lat), ponovno stvaranje, ponavljanje. U psihološkom smislu označava, na temelju pamćenja odnosno sjećanja, obnovljeni duševni doživljaj. U umjetnosti i tehnici ovaj pojam znači umnožavanje slika i spisa.

Restrikcija (lat. restrictio = stezanje), ograničavanje opsega nekog pojma ili suda.

Retorika (grč. retorike), govorništvo, govornička vještina, nauk o principima pravilnog govorenja, koji se mijenjaju prema svrhama svake govorne cjeline. U grčkoj je filozofiji retorika sačinjavala dio logike, a osnovali su je sofisti.

Retrospektivan (lat. retro = natrag, unazad i specto = gledam): koji gleda unatrag. Metodički postupak kojim se posljedice nastoje protumačiti i razumjeti iz uzroka što su im prethodili.

Reverzibilan (novolat. reversibilis = povratan), koji se može okrenuti, preokretljiv. Tako se naziva neki tok ili proces koji može teći, koji se može odvijati i obrnutim smjerom. Suprotno : ireverzibilan (v.).

Revizionizam (lat. revisio = provjera, pregled}, struja u marksizmu i radničkom po kretu koja u osnovi napušta sve bitno u marksističkom učenju. Nastala potkraj 19. st. u njemačkoj socijaldemokraciji; najpoznatiji predstavnik tog pokreta bio je E. Bernstein. U teoriji je on zahtijevao napuštanje materijalističke dijalektike, socijalizam nije shvaćao kao nužni rezultat klasne borbe proletarijata i ujedno je tvrdio da kapitalizam može izbjeći sve ono što marksizam smatra da ne može (krize, ratove, depresije itd.).

Rezignacija (novolat. resignatio), slobodno odricanje od nečega što za nas predstavlja neku vrijednost, prepuštanje neotklonivoj sudbi. Nastaje iz spoznaje ili osjećaja nemoći pred beznadnom budućnošću. Slobodno odricanje od sreće. (V. kvijetizam.)

Rod (lat. genus), jedinstvo grupe različitih vrsta predmeta (stvari, bića) koje su u bitnosti srodne s obzirom na neka karakteristična zajednička obilježja, odnosno s obzirom na zajedničko porijeklo. U vezi s ontološkim pitanjem o realnom postojanju roda, v. pojam, ideja, univerzalije, općenito.

Ruh i nafs (islam) : duh i duša. U Kura’nu je ruh nosilac božanskog svojstva i Allah.ov vjesnik u ljudskoj prirodi, a nafs duša u smislu psihološkog i moralnog karaktera. Ruh je dah Allahov, koji zagrijava tijelo i time ga budi u život (usp. Heraklitov element vatre).

---