Filozofski rječnik: W


Wu-wei (kin.), princip nedjelovanja u taoizmu razrađen u specifičnom smislu Lao­ -tseovih paradoksa o djelovanju bez (vidljive) djelatnosti i bez zabrinute užurbanosti u skladu s kozmičkim determinizmom taoa i s učenjem o prosvijetljenoj praznini koja je potpuno odricanje samoga sebe (Čuang-tse). (Usp. u indijskoj filozofiji budističko učenje o ništavilu /šunata/ i o negaciji samosvojstava /anatta/.) – Prema Laotseovu shvaćanju mudrac surađuje sa sveopćim razvojem tako da ne djeluje, nego pušta da se stvari zbivaju. – Volju neba ne treba oponašati pozitivnim djelovanjem, kako to hoće Konfucije, kaže Cuang-tse, jer postoje dva puta, nebeski i ljudski. Uzvišena koncentracija u nedjelovanju, to je put neba. Usitnjavanje i brige za pojedinosti, to je ljudski put. – I ovdje se vjera taoista u prirodni panteizam odražava do naivnosti u njihovim socijalnim principima. Lao-tse kaže : .Nedjelovanjem se stiče carstvo. . . Carstvo je izvanredno osjetljiv mehanizam. Treba ga pustiti da se samo pokreće … Kad se ništa ne zahtijeva, narod se vraća u svoju prirodnu spontanost. Tipične su slike ovog nauka voda koja teče nizbrdo i trava koja polegne pod vjetrom.