Yang i yin (kin.), aktivni i pasivni princip, kojih je nerazdvojiva uzajamnost pokretna snaga u razvoju svijeta i osnov dijalektike prirode u kineskoj filozofiji, poznat već u najprimitivnijim razjašnjenjima prirodnih pojava pomoću mantike i vradžbina u Yi -kingu. Tu se yang obilježava cijelom crtom ( –), koja predstavlja muškost, svjetlost i nebo, a yin prelomljenom crtom ( – – – ) koja označuje ženskost, tamu i zemlju. Ova dva modaliteta ne izražavaju ipak u kineskoj filozofiji nikad suprotnost dobra i zla. Ideal dobra je u harmoniji, a princip vrline (te, v.) je iznad svjetovnog polariteta yang-yin. Prema Konfucijevu komentaru Yi-kinga tok se stvari sastoji od postepenih pokreta pasivnih (yin) i aktivnih (yang) snaga. Posljedica je tih pokreta dobrobit, a cjelina je njihova izraza priroda, ljudi i stvari.. Prema Lao-tseu iz kozmičkog principa tao (v.) proizlazi njegova vrlina (te), koja se razvija po dva uzajamna modaliteta . . . Sva bića proistječu iz sposobnosti yina i prelaze u djelatnost yanga pod utjecajem tih dvaju modaliteta na tvar (Tao-te-king, 42). Lie-tse kaže : Djelatnost neba i zemlje sastoji se u naizmjeničnosti yina i yanga. Čuang-tse opisuje yin i yang ovako (na različitim mjestima): Htjeti razlikovati ove dvije neodvojive uzajamnosti kao stvarne veličine, dokaz je slabog uma. Nebo i zemlja su jedno, yin i yang su jedno. – Proizlazeći iz praprincipa tao, yin i yang utječu jedan na drugi, uništavaju se i opet se uzajamno obnavljaju. Izraz su njihova kružnog toka četiri godišnja doba. U prirodi poremećaj njihova ravnovjesja proizvodi grmljavinu. U ljudskom organizmu poremetnja njihove ravnoteže, koju izazivaju strasti, stvara također veliki nered … Sviđanje i užitak su čuvstva vezana za yang. Nezadovoljstvo i zluradost su čuvstva yina. Kad se životni dah nagomila u gornjem dijelu tijela, to je jednostranost yanga, tada čovjek postane razdražljiv, a kad se nagomila u donjem dijelu tijela, to je jednostranost yina, čovjek postane zaboravan. Kad se životni dah nagomila u središtu, pa ne može ni gore i dolje, čovjek se osjeća bolestan, zakrčeno mu je srce.
Yoga (sansk.), jedan od šest daršana ili skolastičkih sistema u indijskoj filozofiji. Ne smatra se samostalnim sistemom nego metodom za ostvarenje metafizičkog cilja oslobođenja (mukti) od neznanja i strasti, koji je zajednički svim klasičnim školama indijske filozofije. – Naziv je izveden iz korijena yugj-, povezati ili podjarmiti; osnovno značenje je isto kao latinski jugum; filozofsko značenje odgovara latinskom religio u smislu povezivanja s metafizičkim osnovom bitka. – Osnovno djelo : Yogasutre, autor: Pataftgjali, vjerojatno u 2. st. pr. ne. e., glavni komentar .Bhašyam. od Vyase. – Yoga obraduje tehniku meditacije na osnovu psiholoških pretpostavki samkhy (v.) analitike, pa je s tom školom najuže povezana. U kasnijem razvoju prevladava u yogi, za razliku od samkhye, stav monoteističke religije i kult lšvare (v.). Za potrebe praktične metode podesio je Vyasa teoretske pretpostavke samkhye, dobrim dijelom pod utjecajem budizma, tako da pretpostavlja jedan središnji psihički organ – ćitta, a smatra da su psihičke pojave uvjetovane stalnom preobrazbom samog tog organa. Ovladavanjem samim sobom i predmetom meditacije stiče se i natprirodna moć nad pojavama (v. siddhi). To ipak ne smije postati krajnji cilj meditativnog napora. – Struktura osmočlane yoge približuje se u svojim bitnim dijelovima strukturi Buddhinog osmeročlanog puta oslobođenja (v. magga). Bitna je razlika, koja se s vremenom zaoštrava, u nasilnim metodama yoge, koje budizam osuđuje. Pod nasilnom yogom (hatha-yoga) razumijeva se raznovrsna tehnika obustavljanja disanja i druge metode trapljenja. Pretpostavkama sfunkhya filozofije odgovara najbolje ragja-yoga (kraljevska yoga) koja teži za usklađenim razvojem intelektualne spoznaje i iracionalne intuicije. Kasnijim monoteističkim kultovima odgovara metoda ljubavne devocije prema bogu (bhakti-yoga).
Yogaćara (sansk.), naziv za školu mahayana budizma, koja stoji na stajalištu subjektivnog idealizma; ovdje opširnije obrađena pod drugim nazivom – vigjnana-vada.
Yuga (sansk.), dio razvojnog ciklusa svijeta (v. kalpa).
Dunjalučar 